ĐM) Postanak Poglavlje 1
1 U početku Bog je stvorio nebesa i zemlju.
2 Zemlja je bila još pusta i bez obličja; tama je bila nad bezdanom i Duh Božji se kretao nad vodama.
3 Onda je Bog progovorio: “Neka bude svjetlost.” I pojavila se svjetlost.
4 Bog je vidio da je svjetlost dobra; i Bog je odvojio svjetlost od tame.
5 Bog je nazvao svjetlost dan, a tamu je nazvao noć. Tako je bila večer i jutro, prvi dan.
6 Zatim je Bog rekao: “Neka bude svod posred voda, i tako neka rastavlja vode od voda.”
7 Tako je Bog stvorio svod, i rastavio vode koje su bile pod svodom od onih koje su bile nad svodom. I bilo je tako.
8 I Bog je nazvao svod nebo. Tako je bila večer i jutro, drugi dan.
9 Zatim je Bog rekao: “Neka se vode pod nebesima skupe na jedno mjesto, i neka se pokaže kopno.” I bilo je tako.
10 I Bog je kopno nazvao zemlja a skupljene vode je nazvao more. I vidio je Bog da je to dobro.
11 Zatim je Bog rekao: “Neka zemlja pusti iz sebe travu, bilje što donosi sjeme, i plodonosno drveće koje donosi plod svako po svojoj vrsti, čije sjeme nose u sebi, na zemlji.” I bilo je tako.
12 Zemlja je pustila iz sebe travu, bilje što nosi sjeme po svojim vrstama, i stabla koja u sebi samima donose svoje sjeme. I vidio je Bog da je to dobro.
13 Tako je bila večer i jutro, treći dan.
14 Zatim je Bog rekao: “Neka budu nebeska svjetlila na svodu da rastavljaju dan od noći, te kao znaci neka ona služe i pokazuju vremena, dane i godine.
15 Neka svijetle na nebeskom svodu da rasvjetljuju zemlju.” I bilo je tako.
16 Onda je Bog stvorio dva velika nebeska svjetlila: veće da vlada danom, i manje da vlada noću, uz to još i zvijezde.
17 Bog ih je postavio na nebeskom svodu da rasvjetljuju zemlju,
18 i da vladaju danom i noću, te da rastavljaju svjetlost od tame. I vidio je Bog da je to dobro.
19 Tako je bila večer i jutro, četvrti dan.
20 Zatim je Bog rekao: “Neka se vode napune i provrve živim stvorenjima u izobilju, i ptice neka lete iznad zemlje pod nebeskim svodom.”
21 Tako je Bog stvorio velika morska stvorenja i sva živa bića što se miču, s kojima voda obiluje, po svojim vrstama, i sve krilate ptice po svojim vrstama. I vidio je Bog da je to dobro.
22 I Bog ih blagoslovio, rekavši: “Rađajte se i množite se i napunite vode u morima, i ptice neka se množe na zemlji.”
23 Tako je bila večer i jutro, peti dan.
24 Zatim je Bog rekao: “Neka zemlja proizvede živa stvorenja svake vrste: marvu, stvorenja što gmižu i zemaljske zvijeri, sve po njihovoj vrsti.” I bilo je tako.
25 I Bog je stvorio zemaljske zvijeri po njihovoj vrsti, marvu po njihovoj vrsti, i sva stvorenja koja gmižu po zemlji po njihovoj vrsti. I vidio je Bog da je to dobro.
26 Zatim je Bog rekao: “Stvorimo čovjeka na svoju sliku i priliku. Neka on vlada nad morskim ribama, nad nebeskim pticama, nad marvom, nad svim zemaljskim zvijerima i nad svim stvorenjima što gmižu što po zemlji.”
27 Tako je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku, na sliku Božju stvorio ga, muško i žensko stvorio ih.
28 Zatim ih je Bog blagoslovio, i Bog im rekao: “Rađajte se i množite se, napunite zemlju i podložite ju sebi. Gospodarite nad morskim ribama, nad nebeskim pticama i nad svakim živim bićem što se miče na zemlji.”
29 I Bog je rekao: “Eto, predajem vam sve na cijeloj zemlji, bilje što nosi sjeme, i sve s plodonosno drveće u kojem je sjeme; neka vam bude za hranu.
30 I sve zeleno bilje dajem za hranu svim zemaljskim zvijerima, svim nebeskim pticama i svemu što se miče na zemlji i ima u sebi život.” I bilo je tako.
31 Onda je Bog vidio sve što je stvorio, i zaista bilo je veoma dobro. Tako je bila večer i jutro, šesti dan.

ĐM) Postanak Poglavlje 2
1 Tako su se dovršila nebesa i zemlja i sva njihova vojska.
2 Sedmoga dana Bog je završio svoje djelo koje je stvorio; i počinuo je sedmi dan od svih svojih djela koja je stvorio.
3 Zatim je Bog blagoslovio sedmi dan i posvetio ga, jer je taj dan počinuo od svih svojih djela koja je stvorio i napravio.
4 To su izvješća o nebesima i zemlji kad su bili stvoreni. U dan kad je Gospodin Bog stvorio zemlju i nebesa,
5 prije nego je na zemlji raslo ikakvo poljsko grmlje i prije nego je na poljima raslo ikakvo bilje. Jer Gospodin Bog još nije pustio kišu na zemlju i nije još bilo čovjeka da obrađuje zemlju.
6 No magla se dizala iz zemlje i natapala svu površinu tla.
7 Onda je Gospodin Bog oblikovao čovjeka od zemaljskoga praha i udahnuo mu u nosnice dah života, i čovjek je postao živo biće.
8 Onda je Gospodin Bog zasadio vrt istotočno u Edenu i ondje smjestio čovjeka kojega je oblikoao.
9 I Gospodin Bog je dao da iz zemlje izrastu svakojaka stabla, ugodna za pogled i dobra za jelo, i stablo života usred vrta i stablo spoznanja dobra i zla.
10 A od Edena je izlazila rijeka koja je natapala vrt, i odatle se granala u četiri izvorne rijeke.
11 Prvoj je ime Pišon; to je ona koja optječe cijelu havilsku zemlju, gdje ima zlata.
12 Zlato je ove zemlje izvrsno; a ondje ima i bdelija i kamena oniksa.
13 Drugoj je ime Gihon; to je ona koja optječe cijelu zemlju Kuš.
14 Trećoj je ime Hidekel; to je ona koja teče istočno od Asirije. Četvrta rijeka je Eufrat.
15 Tada je Gospodin Bog uzeo čovjeka i postavio ga u edenski vrt da ga obrađuje i uzdržava.
16 I Gospodin Bog je dao čovjeku zapovijed, rekavši: “Sa svakoga stabla u vrtu smiješ slobodno jesti,
17 ali sa stabla spoznanja dobra i zla ne smiješ jesti, jer onoga dana kad s njega jedeš, sigurno ćeš umrijeti.”
18 I Gospodin Bog je rekao: “Nije dobro čovjeku biti sam; napravit ću mu prikladnu pomoćnicu.”
19 I Gospodin Bog je oblikovao iz zemlje svaku zemaljsku životinju i svaku nebesku ptici, i doveo ih Adamu da vidi kako će ih nazvati. Kako je god Adam nazvao svako živo stvorenje, tako mu bilo ime.
20 Tako je Adam dao imena svoj marvi, nebeskim pticama i svim životinjama u polju. Ali se Adamu nije našla pomoć koja bi mu bila prikladna.
21 I Gospodin Bog je pustio dubok san na Adama, i dok je on spavao, uzeo mu jedno rebro i mjesto opet ispunio mesom.
22 Onda je Gospodin Bog napravio ženu od rebra koje je uzeo od čovjeka i doveo ju čovjeku.
23 I Adam je rekao: “Ta je sada kost od mojih kostiju i meso od mojega mesa; neka se zove žena, jer je uzeta od čovjeka.”
24 Stoga će čovjek ostaviti oca i majku i prionuti uz svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo.
25 Oboje su bili goli, čovjek i njegova žena, i nisu se sramili jedno drugoga.

ĐM) Postanak Poglavlje 3
1 Zmija je bila lukavija od svih zemaljskih životinja koja je Gospodin Bog stvorio. Ona je rekla ženi: “Je li uistinu Bog rekao: ‘Ne smijete jesti sa svakoga stabla u vrtu?’”
2 Žena je odgovorila zmiji: “Od plodova stabala u vrtu smijemo jesti,
3 samo od plodova stabla koje je usred vrta, Bog je zapovjedio: ‘Ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, da ne umrete.’”
4 Zmija je rekla ženi: “Nećete sigurno umrijeti.
5 Jer zna Bog da će vam se otvoriti oči čim budete jeli s njega i da ćete postati kao Bog i spoznati što je dobro i zlo.”
6 Kad je žena vidjela kako je plod stabla dobar za jelo i ugodan za pogled, i da je plod stabla poželjan za dobiti mudrost, uzela je od njegova ploda i jela, i dala je i svojem mužu, koji je bio uz nju, i on je jeo.
7 Onda se obadvjema otvorile oči i oni su spoznali da su goli; pa su spleli smokvino lišće i od njega si napravili pregače.
8 Nato su čuli šum koraka Gospodina Boga, koji je šetao po vrtu za hladnog dana, a Adam i njegova žena su se skrili među grmljem u vrtu pred Gospodinom Bogom.
9 Onda je Gospodin Bog zovnuo Adama i rekao mu: “Gdje si?”
10 A on je rekao: “Čuo sam tvoj glas u vrtu, bojao sam se jer sam bio gol, pa sam se sakrio.”
11 A On je rekao: “Tko ti je rekao da si gol? Da nisi možda jeo sa stabla s kojega sam ti zapovjedio da ga ne smiješ jesti?”
12 Onda je čovjek rekao: “Žena koju si mi dao da bude sa monm dala mi je sa stabla i ja sam jeo.”
13 I Gospodin Bog je rekao ženi: “Zašto si to počinila?” Žena je odgovorila: “Zmija me zavela, pa sam jela.”
14 Nato je Gospodin Bog rekao zmiji: “Zato jer si to počinila, prokleta si među svom marvom i svim zemaljskim životinjama. Na svojem ćeš trbuhu puzati i prah ćeš jesti sve dane svojega života.
15 Neprijateljstvo ću staviti između tebe i žene, između tvojega roda i njezina roda. On će ti zgnječiti glavu, a ti ćeš ga raniti u petu.”
16 Ženi je rekao: “Mnoge ću ti muke umnožiti kad zatrudniš; u bolovima ćeš rađati djecu, žudjeti ćeš za svojim mužem i on će nad tobom gospodariti.”
17 Onda je rekao Adamu: “Jer si popustio molbi svoje žene i jeo sa stabla za koje sam ti zapovjedio, rekavši: ‘Ne smiješ jesti s njega’: “Neka je prokleta zemlja zbog tebe; mukom ćeš se od nje hraniti sve dane svojega života.
18 Oboje trnje i korov rađat će ti i ti ćeš se hraniti poljskim biljem.
19 U znoju svojega lica ćeš jesti kruh dok se ne vratiš u zemlju iz koje si uzet; jer prah si i u prah ćeš se vratiti.”
20 Adam je nazvao svoju ženu imenom Eva, jer je majka svim živima.
21 I Gospodin Bog je napravio Adamu i njegovoj ženi odjeću od krzna i u njih ih odjenuo.
22 Tada je Gospodin Bog rekao: “Eto, čovjek je postao kao jedan od nas, da spoznaje dobro i zlo. A sad da ne pruži i svoju ruku i ne uzme i sa stabla života i jede, pa vječno živi”
23 Zato ga Gospodin Bog prognao iz edenskog vrta da obrađuje zemlju iz koje je bio uzet.
24 Tako je on prognao Adama, i postavio kerubine istočno od edenskog vrta s ognjenim mačem, koji se okretao na sve strane da čuvaju put stablu života.

ĐM) Postanak Poglavlje 4
1 Nato je Adam spoznao Evu, svoju ženu, ona je zatrudnjela i rodila sina, Kaina, rekla je: “Dobila sam čovjeka od Gospodina.”
2 Nato je opet rodila još jednoga sina, njegova brata Abela. Abel je bio pastir ovaca, a Kain poljodjelac.
3 Nakon nekog vremena dogodilo se da je Kain prineo Gospodinu žrtvu od poljskih plodova.
4 I Abel je prineo od prvina svojega stada, i to od njihova sala. Gospodin je pogledao Abela i njegovu žrtvu,
5 ali Kaina i njegovu žrtvu nije pogledao. Kain je bio jako srdit i lice mu se namrgodilo.
6 A Gospodin je zapitao Kaina: “Zašto si srdit i zašto ti lice namrgodilo?
7 Ako pravo radiš, ne odsijeva li ti lice vedrinom? Ako ne radiš pravo, grijeh vreba pred vratima i žudi za tobom, ali ti trebaš nad njim vladati.”
8 A Kain je razgovarao sa svojim bratom Abelom; i dogodilo se, dok su bili na polju, da se Kain podignuo na svojega brata Abela i ubio ga.
9 Onda je zapitao Gospodin Kaina: “Gdje ti je brat Abel?” On je rekao: “Ja ne znam; jesam li ja čuvar svojega brata?”
10 On je rekao: “Što si napravio? Glas krvi tvojega brata viče meni sa zemlje.
11 Tako sada neka si proklet na zemlji koja je otvorila svoja usta da popije krv tvojega brata iz tvoje ruke.
12 Kad zemlju obrađuješ, ona neće više imati snage da ti daje uroda. Bjegunac i lutatalica bit ćeš na zemlji.”
13 A Kain je rekao Gospodinu: “Prevelika je moja kazna, a da bih ju mogao snositi.
14 Zaista evo, ovoga me dana tjeraš s lica zemlje; bit ću skriven od tvojega lica i bit ću bjegunac i lutalica na zemlji, i moglo bi se dogoditi da me bilo tko nađe i ubije.”
15 A Gospodin mu rekao: “Zato tko god ubije Kaina, bit će sedam puta osvećen.” I Gospodin je stavio znak na Kaina da ga nitko ne ubije kad ga susretne.
16 Kain je nato otišao ispred lica Gospodinova i prebivao je u zemlji Nod istočno od Edena.
17 Kain je spoznao svoju ženu, ona je zatrudnjela i rodila Enoka. On je sagradio grad, i nazvao ga po imenu svojega sina, Enok.
18 Enoku se rodio Irad. Iradu se rodio Mehujael, Mehujaelu se rodio Metušael, Metušaelu se rodio Lamek.
19 Tada je Lamek uzeo sebi dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Zila.
20 Ada je rodila Jabala, koji je bio praotac onima koji prebivaju pod šatorima i goje marvu.
21 Njegov se brat zvao Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu.
22 A Zila je rodila Tubal-Kaina, koji je bio učitelj svih vještaka i kovača od mjedi i željeza. A sestra Tubal-Kainova bila je Naama.
23 Lamek je rekao svojim ženama: “Ada i Zila, čujte moj glas, žene Lamekove, poslušajte moju riječ: Ubio sam čovjeka koji me ranio a i mladića koji me ozlijedio.
24 Ako će Kain biti sedam puta osvećen, Lamek će biti sedamdeset i sedam puta.”
25 Adam je opet spoznao svoju ženu i ona je rodila sina i nazvala ga imenom Set. Pomislila je: “Bog mi je dao drugoga sina umjesto Abela kojega je ubio Kain.”
26 I Setu se rodio sin, i on ga nazvao imenom Enoš. Tada su ljudi počeli prizivati Ime Gospodinovo.

ĐM) Postanak Poglavlje 5
1 Ovo je spisak Adamova rodoslovlja. Na dan kad je Bog stvorio čovjeka, oblikovao ga na Božju sličnost.
2 On ih je stvorio muško i žensko, blagoslovio ih i nazvao ih Adam na dan kad su bili stvoreni.
3 Adam je živio stotinu i trideset godina i rodio mu se sin koji mu je bio po obličju sličan, i nazvao ga imenom Set.
4 Poslije rođenja Setova, Adam je živio osam stotina godina i rodili mu se sinovi i kćeri.
5 Tako je živio Adam svega devet stotina i trideset godina i umrije.
6 Set je živio stotinu i pet godina i rodio mu se Enoš.
7 Poslije rođenja Enoševa, Set je živio osam stotina i sedam godina, i rodili mu se sinovi i kćeri.
8 Tako je Set živio svega devet stotina i dvanaest godina i umrije.
9 Enoš je živio devedeset godina i rodio mu se Kenan.
10 Poslije rođenja Kenanova, Enoš je živio osam stotina i petnaest godina i rodili mu se sinovi i kćeri.
11 Tako je Enoš živio svega devet stotina i pet godina i umrije.
12 Kenan je živio sedamdeset godina i rodio mu se Mahalalel.
13 Poslije rođenja Mahalalelova, Kenan je živio osam stotina i četrdeset godina i rodili mu se sinovi i kćeri.
14 Tako je Kenan živio svega devet stotina i deset godina i umrije.
15 Mahalalel je živio šezdeset i pet godina i rodio mu se Jared.
16 Poslije rođenja Jaredova, Mahalalel je živio još osam stotina i trideset godina, i rodili mu se sinovi i kćeri.
17 Tako je Mahalalel živio svega osam stotina i devedeset i pet godina i umrije.
18 Jared je živio stotinu i šezdeset i dvije godine i rodio mu se Enok.
19 Poslije rođenja Enokova, Jared je živio osam stotina godina i rodili mu se sinovi i kćeri.
20 Tako je Jared živio svega devet stotina šezdeset i dvije godine i umrije.
21 Enok je živio šezdeset i pet godina i rodio mu se Metuselah.
22 Poslije rođenja Metuselahova, Enok je živio hodajući s Bogom tri stotine godina i rodili mu se sinovi i kćeri.
23 Tako je Enok živio svega tri stotine i šezdeset i pet godina.
24 A Enok je hodao s Bogom, pa ga nestalo, jer ga Bog uzeo.
25 Metuselah je živio stotinu i osamdeset i sedam godina i rodio mu se Lamek.
26 Poslije rođenja Lamekova, Metuselah je živio sedam stotina i osamdeset i dvije godine, i rodili mu se sinovi i kćeri.
27 Tako je živio Metuselah svega devet stotina i šezdeset i devet godina i umrije.
28 Lamek je živio stotinu i osamdeset i dvije godine i rodio mu se sin.
29 I on ga nazvao imenom Noa, i rekao: “Ovaj će nas tješiti u teškom poslu naših ruku na polju koje je prokleo Gospodin.”
30 Poslije rođenja Noina, Lamek je živio još pet stotina i devedeset i pet godina i rodili mu se sinovi i kćeri.
31 Tako je živio Lamek svega sedam stotina i sedamdeset i sedam godina i umrije.
32 Noi je bilo pet stotina godina, i rodili mu se Šem, Ham i Jafet.

ĐM) Postanak Poglavlje 6
1 Poslije toga kad su se ljudi počeli množiti na površini zemlje i kćeri su im se rodile,
2 vidjeli su Božji sinovi da su bile lijepe čovječje kćeri, i oni su ih uzimali sebi za žene, koje su god izabrali.
3 Gospodin je rekao: “Moj duh se neće zauvijek mučiti s čovjekom, jer on je zaista tjelesan; neka mu život bude stotinu i dvadeset godina.”
4 U ono doba živjeli su divovi na zemlji, još i kasnije, kad su Božji sinovi uzimali sebi čovječje kćeri, i kad su ih spoznali one su im rodile djecu. To su bili gorostasi davnine, glasoviti ljudi.
5 Tada je Gospodin vidio da je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i da su sve nakane i mišljenja njihova srca neprestano samo na zlo.
6 Gospodin je požalio što je stvorio čovjeka na zemlji i bio u srcu ožalošćen.
7 I Gospodin je rekao: “Uništit ću s lica zemlje čovjeka kojega sam stvorio, oboje čovjeka i zvijeri, sve što gmiže i ptice u zraku, jer žalim što sam ih stvorio.”
8 A Noa je našao milost u očima Gospodinovim.
9 Ovo je rodoslovlje Noino: Noa je bio čovjek pravedan i besprijekoran u svojem naraštaju; Noa je hodao s Bogom.
10 Noi su se rodila tri sina: Šem, Ham i Jafet.
11 Zemlja je bila pokvarena pred Bogom i puna nasilja.
12 Tako je Bog pogledao i vidio kako je zemlja zaista pokvarena, jer je svako tijelo u svojem djelovanju pošlo zlim putom na zemlji.
13 I rekao je Bog Noi: “Došao je pred mene kraj svim živim stvorenjima, jer je zemlja ispunjena nasiljem, i evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom.
14 Napravi sebi korablju od smolastoga drveta, napravi pregratke u korablji i premaži ju iznutra i izvana smolom.
15 Ovako ćeš ju sagraditi: tri stotine lakata neka bude dužina korablje, pedeset lakata njezina širina i trideset lakata visina.
16 Napravi na korablji prozor za svjetlo, i odmjeri lakat iznad njega; stavi onda vrata korablji sa strane i napravi u njoj dolnji, srednji i gornji kat.
17 Jer evo, pustit ću potop na zemlju da uništim sva bića pod nebom koja imaju u sebi dah života; sve što živi na zemlji neka izgine.
18 A s tobom ću ustanoviti zavjet: ti ćeš ući u korablju i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova.
19 Od svih živih bića uzet ćeš u korablju po dvoje da ih sobom održiš na životu; neka bude po jedno muško i jedno žensko.
20 Od ptica po njihovim vrstama, od marve po njihovim vrstama i od svih stvorenja što gmižu po zemlji neka uđe s tobom po dvoje da ostanu na životu.
21 Sobom uzmi sve što treba za hranu i spremi to kod sebe; to će biti za hranu tebi i njima.”
22 I Noa je uradio sve onako kako mu je zapovjedio Bog.

ĐM) Postanak Poglavlje 7
1 Onda je rekao Gospodin Noi: “Uđi u korablju s cijelom svojom obitelji, jer sam samo tebe vidio pravedna pred sobom u ovom naraštaju.
2 Od svih čistih životinja uzmi sebi po sedmero, muško i žensko, a od nečistih životinja po dvoje, muško i žensko.
3 I od nebeskih ptica po sedmero, muško i žensko, da se vrste održe na životu na zemlji.
4 Jer, nakon sedam dana pustit ću kišu na zemlju za četrdeset dana i četrdeset noći, i uništit ću s lica zemlje sva živa bića koja sam stvorio.”
5 I Noa je uradio sve onako kako mu je zapovjedio Gospodin.
6 Noa je imao šest stotina godina kad je došao potop na zemlju.
7 Tako je Noa sa svojim sinovima, svojom ženom i ženama svojih sinova ušao u korablju zbog voda potopa.
8 Od čistih životinja i od nečistih, od ptica i od svega što gmiže po zemlji,
9 ušlo je Noi u korablju po dvoje, muško i žensko, kako je Bog zapovjedio Noi.
10 I dogodilo se nakon sedam dana da su prodrle vode potopa na zemlju.
11 U šeststotoj godini Noina života, sedamnaestoga dana drugoga mjeseca, na taj dan prodrli su svi izvori velikog bezdana i otvorile se nebeske ustave.
12 Kiša je padala na zemlju četrdeset dana i četrdeset noći.
13 Onoga istog dana ušao je u korablju Noa i njegovi sinovi Šem, Ham i Jafet, i s njima žena Noina i tri žene njegovih sinova;
14 oni i sve zvijeri po svojim vrstama, marva po svojim vrstama, sve što gmiže po zemlji po svojim vrstama, i sve ptice po svojim vrstama, sve što je imalo krila i perje.
15 Ušli su Noi u korablju po dvoje od svih živih bića.
16 Tako je ušlo muško i žensko od svih bića, kako mu je zapovjedio Bog. I Gospodin je zatvorio za njim vrata.
17 Nato se izlio potop na zemlju za četrdeset dana. Voda je narasla i podigla se korablja, tako da je plovila nad zemljom.
18 Voda je silom nadolazila i sve se više dizala visoko nad zemljom, a korablja je plovila po površini vode.
19 Do tako silne visine nabujala je voda na zemlji da su bila pokrivena sva visoka brda pod cijelim nebom.
20 Voda se popela petnaest lakata visoko iznad brda, tako da su ona bila poplavljena.
21 I izginula su sva bića koja su se micala na zemlji, ptice, marva, zvijeri i sva stvorenja što gmižu po zemlji, a i svi ljudi.
22 Sve što je imalo u sebi dah života, sve što je živjelo na suhu, izginulo je.
23 Tako je On uništio sva bića koja su živjela na licu zemlje: oboje čovjeka i marvu, sve što gmiže i nebeske ptice. Sve je bilo uništeno na zemlji. Ostao je na životu samo Noa i oni koji su bili s njim u korablji.
24 Voda je još dalje nadolazila na zemlji stotinu i pedeset dana.

ĐM) Postanak Poglavlje 8
1 Onda se Bog sjetio Noe i svih živih bića i svih životinja koje su bile s njim u korablji. I Bog je pustio vjetar da puhne po zemlji tako da je voda opadala.
2 Izvori bezdanu se zatvorili i nebeske ustave se isto zaustavile, i kiša s neba je prestala padati.
3 I vode su neprestano otjecale sa zemlje. I nakon stotinu i pedeset dana vode su se smanjile.
4 Sedamnaestoga dana sedmoga mjeseca zaustavila se korablja na Gori Ararat.
5 Voda je onda dalje opadala do desetoga mjeseca. Prvog dana desetoga mjeseca pokazali se vrhovi brda.
6 I dogodilo se nakon četrdeset dana, otvorio Noa prozor korablje koji je napravio.
7 Tada je ispustio gavrana koji je odlijetao i dolijetao dok nije presahnula voda na zemlji.
8 Zatim je ispustio golubicu da vidi je li voda otekla sa zemlje.
9 Ali golubica nije našla mjesta gdje bi stala njezina noga, pa se vratila njemu u korablju, jer je voda još pokrivala svu površinu zemlje. Tako je on pružio svoju ruku, prihvatio ju i uzeo sebi u korablju.
10 Pričekao je još sedam dana, pa opet ispustio golubicu iz korablje.
11 Tada se golubica vratila k njemu tek pred večer; i gle, imala je u kljunu svježi maslinov list. Noa je po tom znao da su vode otekle sa zemlje.
12 Onda je pričekao još sedam dana, pa opet ispustio golubicu, ali se ona k njemu nije više vratila.
13 Dogodilo se šest stotina prve godine, prvog dana prvoga mjeseca, usahnule su vode na zemlji. Noa je skinuo pokrov na korablji i pogledao, i vidio da se površina zemlje počela sušiti.
14 I dvadeset i sedmog dana drugoga mjeseca bila je zemlja suha.
15 Onda se Bog oglasio Noi, rekavši:
16 “Izađi iz korablje, ti i s tobom tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova.
17 Izvedi sve razne vrste životinja koje su s tobom: ptice, marvu, i sva stvorenja što gmižu po zemlji da se slobodno kreću po zemlji, da se rasplode i razmnože na zemlji.”
18 I tako je izašao Noa, i s njim njegovi sinovi, njegova žena i žene njegovih sinova.
19 Sve zvijeri, sve što gmiže, i sve ptice, sve što se samo miče po zemlji, po svojim vrstama, izašli su iz korablje.
20 Onda je Noa podignuo Gospodinu žrtvenik, uzeo je po komad od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prineo na žrtveniku žrtvu paljenicu.
21 Kad je Gospodin omirisao ugodan miris, rekao je u sebi: “Nikada više neću prokleti zemlje zbog ljudi; i makar je mišljenje srca čovječjega zlo od njegove mladosti, neću više uništiti sva živa bića kao što sam sada.
22 Od sada, dok bude zemlje, neće više nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći.”

ĐM) Postanak Poglavlje 9
1 Tada je Bog blagoslovio Nou i njegove sinove, rekavši: “Rađajte se, množite i napunite zemlju.
2 Strah pred vama neka bude na svim zemaljskim životinjama i svim nebeskim pticama, sve što se miče na zemlji i sve morske ribe; one su predane u vaše ruke.
3 Sve što se miče i što živi, neka vam bude za hranu. Sve to Ja vama dajem, kao i zeleno bilje.
4 Ali ne smijete jesti meso sa svojim životom to jest s krvlju.
5 Zaista za krv vašega života tražit ću obračun; od svake životinje tražit ću za to obračun, od svakoga čovjeka, pa i od njegova brata, tražit ću obračun za život čovječji.
6 Tko god prolije krv čovječju, njegovu će krv proliti čovjek; jer je Bog stvorio čovjeka po Božjoj slici.
7 A vi se sada rađajte i množite, raširite se po zemlji i namnožite se na njoj.”
8 Tada je Bog rekao Noi i njegovim sinovima koji su bili s njim, rekavši:
9 “Evo, Ja sada sklapam s vama zavjet i s vašim potomcima poslije vas,
10 i sa svim živim bićima koja su s vama, s pticama, s marvom i sa svim zemaljskim zvijerima koja su s vama, i sa svim zemaljskim životinjama koje su izašle iz korablje.
11 Ja sklapam svoj zavjet s vama: da nijedno stvorenje ne bude više uništeno od vode potopa, i da od sada više neće doći potop da uništi zemlju.”
12 I rekao je Bog: “Ovo je znak zavjeta koji sklapam između sebe i vas i svih živih stvorenja koja su s vama za sve vaše dolazeće naraštaje.
13 Stavljam svoju dugu u oblak koja će biti znak zavjeta između mene i zemlje.
14 I bit će, kad navučem oblake na zemlju pokazat će se duga u oblacima,
15 i Ja ću se sjetiti svojega zavjeta koji postoji između mene i vas, i svih živih stvorenja; vode nikada više neće postati potop da uništi sva stvorenja.
16 Kad se ukaže duga u oblacima, pogledat ću ju i sjetit ću se vječnoga zavjeta između Boga i živih stvorenja svake vrste koja su na zemlji.”
17 I rekao je Bog Noi: “To je znak zavjeta kojega sam ustanovio između sebe i svih živih bića na zemlji.”
18 A Noini sinovi, koji su izašli iz korablje, bili su: Šem, Ham i Jafet. Ham je bio Kanaanov otac.
19 Ova trojica bila su Noini sinovi i od njih se sva zemlja napučila.
20 A Noa je počeo obrađivati zemlju i zasadio vinograd.
21 Onda je pio vino, napio se i ležao je otkriven u svojem šatoru.
22 Ham, Kanaanov otac, promatrao je golotinju svojega oca i rekao to vani obojici svoje braće.
23 A Šem i Jafet su uzeli ogrtač i stavili ga obojica na svoja ramena, išli su natraške unutra i pokrili njime golotinju svojega oca. Njihovo lice bilo je pri tom natrag okrenuto tako da nisu vidjeli golotinje svojega oca.
24 A kad se Noa rastrijeznio od vina doznao je što mu je napravio njegov mlađi sin.
25 Onda je on rekao: “Neka bude proklet Kanaan, i neka bude najniži sluga svojoj braći.”
26 I on je rekao: “Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog Šemov, Kanaan neka mu je sluga.
27 Neka raširi Bog Jafeta, neka prebiva u Šemovim šatorima; Kanaan neka mu je sluga.”
28 Noa je živio nakon potopa još tri stotine i pedeset godina.
29 Tako je Noa živio u svemu devet stotina i pedeset godina i umrije.

ĐM) Postanak Poglavlje 10
1 A sada ovo je rodoslovlje Noinih sinova, Šema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije potopa.
2 Jafetovi sinovi bili su: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešek i Tiras.
3 Gomerovi sinovi bili su: Aškenaz, Rifat i Togarma.
4 Javanovi sinovi bili su: Elišah i Taršiš, Kitim i Dodanim.
5 Od ovih su se razgranali neznabožački narodi po otocima u svojim zemljama, prema svojim jezicima, prema svojim obiteljima u svoje narode.
6 Hamovi sinovi bili su: Kuš, Mizraim, Put i Kanaan.
7 Kušovi sinovi bili su: Seba, Havila, Sabta, Ramah i Sabteka. Ramahovi sinovi bili su: Šeba i Dedan.
8 Kušu se rodio Nimrod; on je bio prvi i silni vladar na zemlji.
9 On je bio silan lovac pred Gospodinom, zato se govori: “Silan lovac kao Nimrod pred Gospodinom.”
10 Početak njegova kraljevstva bili su: Babel, Erek, Akad i Kalne u zemlji Šinearu.
11 Iz ove je zemlje otišao u Asiriju i sagradio Ninivu, Rehobot-Ir, Kalah
12 i Resen između Ninive i Kalaha (to je glavni grad).
13 A Mizraimu se rodio Ludim, Anamim, Lehabim, Naftuhim,
14 Patrusim i Kasluhim, od kojih su potekli Filistejci i Kaftorimci.
15 Kanaanu se rodio Sidon njegov prvorođenac, i Het.
16 Onda Jebusejci, Amorejci, Girgašejci,
17 Hivejci, Arkejci i Sinejci,
18 Arvadejci, Semarejci i Hamatejci; poslije se plemena kanaanska dalje raširila.
19 Dosezalo je područje Kanaanaca od Sidona prema Geraru do Gaze i prema Sodomi, Gomori, Adami i Seboimu do Leše.
20 To su Hamovi sinovi po svojim rodovima po svojim jezicima, u njihovim zemljama i narodima.
21 I Šemu, ocu svih Eberovih sinova, starijemu bratu Jafetovu, rodili su se sinovi.
22 Šemovi sinovi bili su: Elam, Ašur, Arfaksad, Lud i Aram.
23 Aramovi sinovi bili su: Uz, Hul, Geter i Maš.
24 Arfaksadu se rodio Salah, a Salahu se rodio Eber.
25 Eberu su se rodila dva sina: jednomu je bilo ime Peleg, jer se u njegovo vrijeme razdijelilo čovječanstvo, a njegovu bratu bilo je ime Joktan.
26 Joktanu se rodio Almodad, Šelef, Hasarmavet i Jerah,
27 Hadoram, Uzal i Diklah,
28 Obal, Abimael, Šeba,
29 Ofir, Havila i Jobab: svi su ovi Joktanovi sinovi.
30 Njihova prebivališta se protezala od Meše prema Sefaru do istočnih gora.
31 To su Šemovi sinovi po svojim rodovima, po svojim jezicima, u njihovim zemljama i narodima.
32 To su obitelji Noinih sinova po svojim naraštajima u svojim narodima. Od njih su se narodi razgranali po zemlji poslije potopa.

ĐM) Postanak Poglavlje 11
1 Tada je zemlja imala jedan jezik i jedan govor.
2 I dogodilo se, kako su putovali od istoka, našli su ravnicu u zemlji Šinear i ondje se smjestili.
3 Onda su rekli jedan drugomu: “Hajdemo praviti opeku i da ju ispečemo.” Opeke su im bile mjesto kamena a asfalt za žbuku.
4 Onda su rekli: “Hajde da sagradimo sebi grad i kulu s vrhom do nebesa, da pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po cijeloj zemlji.”
5 A Gospodin je sišao da vidi grad i kulu koju su zidali čovječji sinovi.
6 I Gospodin je rekao: “Doista, svi su sad jedan narod i svi imaju jedan jezik, i to su počeli raditi. Od sada ih više ništa neće zaustaviti izvesti što god naume.
7 Hajdemo sići i poremetiti im jezik da ne razumiju jedan drugoga govor.”
8 Tako ih je Gospodin raspršio odande po cijeloj zemlji i tako su odustali od zidanja grada.
9 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Gospodin poremetio jezik cijele zemlje, i odande ih je Gospodin raspršio po cijeloj zemlji.
10 Ovo je rodoslovlje Šemovo. Šemu je bilo stotinu godina kad mu se rodio Arfaksad, dvije godine poslije potopa.
11 Poslije Arfaksadova rođenja, Šem je živio pet stotina godina, i rodili mu se sinovi i kćeri.
12 Arfaksad je živio trideset i pet godina i rodio mu se Salah.
13 Poslije Salahova rođenja, Arfaksad je živio još četiri stotine i tri godine, i rodili mu se sinovi i kćeri.
14 Salah je živio trideset godina i rodio mu se Eber.
15 Poslije Eberova rođenja, Salah je živio četiri stotine i tri godine, i rodili mu se sinovi i kćeri.
16 Eber je živio trideset i četiri godine i rodio mu se Peleg.
17 Poslije Pelegova rođenja, Eber je živio još četiri stotine i trideset godina, i rodili mu se sinovi i kćeri.
18 Peleg je živio trideset godina i rodio mu se Reu.
19 Poslije Reuova rođenja, Peleg je živio dvjesto i devet godina, i rodili mu se sinovi i kćeri.
20 Reu je živio trideset i dvije godine i rodio mu se Serug.
21 Poslije Serugova rođenja, Reu je živio dvjesto i sedam godina, i rodili mu se sinovi i kćeri.
22 Serug je živio trideset godina i rodio mu se Nahor.
23 Poslije Nahorova rođenja, Serug je živio još dvjesto godina, i rodili mu se sinovi i kćeri.
24 Nahor je živio dvadeset i devet godina i rodio mu se Terah.
25 Poslije Terahova rođenja, Nahor je živio još stotinu i devetnaest godina, i rodili mu se sinovi i kćeri.
26 Terah je živio sedamdeset godina i rodio mu se Abram, Nahor i Haran.
27 Ovo je rodoslovlje Terahovo. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran, a Haranu se rodio Lot.
28 Haran je umro još za svojega života oca Teraha u svojoj postojbini, u Uru u Kaldeji.
29 Abram i Nahor su se oženili. Abramovoj ženi bilo je ime Saraja, a Nahorovoj ženi bilo je ime Milka, kći Haranova, oca Milke i Jiske.
30 A Saraja je bila nerotkinja, nije imala djece.
31 Onda je Terah uzeo svojega sina Abrama i svojega unuka Lota, sina Haranova, i snahu svoju Saraju, ženu Abrama, svojega sina, i iselio se s njima iz Ura u Kaldeji, da idu u zemlju Kanaan, i došli su do Harana i smjestili se ondje.
32 Tako je bilo Terahovih dana dvjesto i pet godina, i umro je Terah u Haranu.

ĐM) Postanak Poglavlje 12
1 Nato je Gospodin rekao Abramu: “Idi iz svoje zemlje i od svojega roda i iz doma svojega oca u zemlju koju ću ti pokazati.
2 Napravit ću te velikim narodom, blagoslovit ću te i uzveličat ću tvoje ime; i ti ćeš biti blagoslov.
3 Blagoslovit ću one koji tebe blagoslivljaju, i proklet ću one koji tebe proklinju; u tebi će biti blagoslovljena sva plemena na zemlji.”
4 I pošao je Abram, kako mu je zapovjedio Gospodin, i s njim je pošao Lot. Sedamdeset i pet godina bilo je Abramu kad je otišao iz Harana.
5 I uzeo je Abram Saraju, svoju ženu, i Lota, sina svojega brata, i sav imetak koji su imali, i svu družinu koju su bili dobili u Haranu, i izašli su da se zapute u zemlju Kanaan. Tako su oni došli u zemlju Kanaan.
6 Prošao je Abram zemlju sve do svetišta Šekema, sve do Hrasta Moreh. Kanaanci su tada prebivali u zemlji.
7 Onda se Gospodin ukazao Abramu i rekao mu: “Tvojim potomcima dat ću ovu zemlju.” I on je ondje podignuo žrtvenik Gospodinu koji mu se ukazao.
8 I krenuo je odatle dalje u gore istočno od Betela i postavio svoj šator između Betela na zapadu i Aja na istoku. Tu je podignuo Gospodinu žrtvenik i prizvao Ime Gospodinovo.
9 I tako je Abram putovao još dalje prema jugu.
10 A nastala je glad u zemlji, i Abram je sišao u Egipat da se ondje za koje vrijeme skloni, jer je glad teško pritiskivala zemlju.
11 I dogodilo se, kad se približio Egiptu, rekao je Saraji, svojoj ženi: “Znam dobro da si vrlo lijepa žena.
12 Stoga kad te vide Egipćani, reći će: ‘To mu je žena’ i mene će ubiti, a tebe ostaviti na životu.
13 Pa reci da si mi sestra, da mi zbog tebe bude dobro, i da bi zbog tebe ostao na životu.”
14 A kad je Aram došao u Egipat, vidjeli su Egipćani da je njegova žena vrlo lijepa.
15 Vidjeli su ju i faraonovi dvorjanici i hvalili ju pred faraonom. I žena je bila dovedena na faraonov dvor.
16 On je bio zbog nje dobar Abramu, dao mu je ovaca, goveda, magaraca, sluga i sluškinja, magarica i deva.
17 Ali je Gospodin pustio teška zla na faraona i na njegov dom zbog Saraje, Abramove žene.
18 I faraon je dozvao Abrama i zapitao ga: “Što si mi to napravio? Zašto mi nisi rekao da je ona tvoja žena?
19 Zašto si rekao: ‘Ona mi je sestra,’ pa sam ju zamalo uzeo sebi za ženu. Zato sada, eto ti tvoja žena, uzmi ju i idi.”
20 I zapovjedio je faraon svojim ljudima za njega, i oni su ga ispratili s njegovom ženom i sa svim što je god imao.

ĐM) Postanak Poglavlje 13
1 Onda je Abram otišao iz Egipta dalje na jug, on i njegova žena i sve što je god imao i Lot s njim.
2 Abram je bio vrlo bogat marvom, srebrom i zlatom.
3 Od juga putujući dalje sve do Betela, do mjesta gdje mu je prije bio šator, između Betela i Aja,
4 do mjesta, gdje je prije podignuo žrtvenik. Ondje je Abram prizvao Ime Gospodinovo.
5 A i Lot, koji je išao s Abramom, imao je ovaca, goveda i šatora.
6 Ali zemlje nije bilo dosta da bi ih uzdržavala kad bi ostali zajedno, jer je njihovo imanje bilo tako veliko da nisu mogli ostati boraviti zajedno.
7 I tako je nastajala svađa između pastira Abramova stada i pastira Lotova stada. Tada su još prebivali i Kanaanci i Perizejci u toj zemlji.
8 Zato je Abram rekao Lotu: “Neka ne bude svađe između mene i tebe, između mojih i tvojih pastira, jer smo braća.
9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se radije od mene. Ako li ti kreneš na lijevo, ja ću na desno; ili, ako ti kreneš na desno, onda ću ja na lijevo.
10 I Lot je podignuo svoje oči i vidio da je sva ravnica Jordana posve natopljena (prije nego što je Gospodin uništio Sodomu i Gomoru) kao vrt Gospodinov, kao egipatska zemlja, kako se ide prema Zoaru.
11 Tada je Lot izabrao sebi svu ravnicu Jordana, i otputovao na istok. I tako se oni odijelili jedan od drugoga.
12 Abram je ostao u zemlji Kanaan, a Lot je živio u gradovima ravnice i razapinjao svoj šator sve do Sodome.
13 A ljudi u Sodomi bili su veoma zli i jako su sagriješili protiv Gospodina.
14 I Gospodin je rekao Abramu, poslije kako se Lot odijelio od njega: “Podigni svoje oči i pogledaj s mjesta gdje stojiš: prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu;
15 jer cijelu zemlju koju vidiš, dat ću tebi i tvojim potomcima zauvijek.
16 I napravit ću tvoje potomstvo kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah na zemlji, moći će onda prebrojiti i tvoje potomstvo.
17 Ustani i prođi zemlju u dužinu i u širinu, jer ću ju dati tebi.”
18 I Abram je podignuo svoje šatore i smjestio se kod Hrastova Mamre koji su u Hebronu, i ondje je podignuo žrtvenik Gospodinu.

ĐM) Postanak Poglavlje 14
1 I dogodilo se u vrijeme Amrafela, kralja Šineara, Arioka, kralja Elasara, Kedorlaomera, kralja Elama i Tidala, kralja Gojima.
2 Oni su zaratili s Berom, kraljem Sodome, Biršom, kraljem Gomore, sa Šinabom, kraljem Adme, sa Šemeberom, kraljem Seboima i s kraljem u Beli, to jest u Zoaru.
3 Svi su se oni skupili u Dolini Sidim, (to jest Slano more).
4 Dvanaest godina služili su Kedorlaomeru, ali su u trinaestoj godini podigli ustanak.
5 A u četrnaestoj godini došao je Kedorlaomer i kraljevi koji su bili s njim i napali su Refaimce u Aštarot Karnaimu, Zuzijce u Hamu, Emijce u ravnici kod Kirjatajima,
6 i Horijce na gorama Seira sve do El-Parana koji je uz pustinju.
7 Onda su se vratili i došli u En-Mišpat, to jest Kadeš, napali su i pokorili cijelu zemlju Amalečana i Amorejaca, koji su prebivali u Hazezon-Tamaru.
8 A kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Seboima i kralj u Bali, to jest u Zoaru, izašli su i skupa se postavili u boj protiv onih u Dolini Sidimu:
9 protiv Kedorlaomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja Šineara, i Arioka, kralja Elasara: četiri kralja protiv pet.
10 A Dolina Sidim bila je puna jama sa paklinom; a kraljevi Sodome i Gomore su bježali i neki su pali u njih, a ostali pobjegli u gore.
11 Onda su oni uzeli sve blago Sodome i Gomore i svu njihovu hranu, i otišli svojim putom.
12 Uzeli su i Lota, sina brata Abramova koji je boravio u Sodomi, i njegovo blago, pa otišli.
13 Onda je došao neki bjegunac i javio Abramu, Hebrejcu, koji je onda boravio kod hrastova Mamre, Amorejac, brat Eškolov i Anerov; ovi su bili u savezu s Abramom.
14 A kad je čuo Abram da je njegov brat zarobljen, naoružao je svoje izvježbane sluge, tri stotine i osamnaest ljudi rođenih u njegovoj kući, i pošao za njima u potjeru do Dana.
15 On je podijelio svoje ljude, udario na njih sa svojim slugama, tukao ih i tjerao sve do Hobe, koja je sjeverno od Damaska.
16 Tako je povratio sve blago, i Lota, svojega brata, i njegovo blago, kao i žene i ostali narod.
17 A kad se vraćao s pobjede nad Kedorlaomerom i kraljevima koji su bili s njim u savezu, izašao mu u susret kralj Sodome u Dolinu Šave, (to jest, Dolinu kraljevsku).
18 Tada je Melkizedek, kralj Salema, donio kruh i vino; on je bio svećenik Boga Svevišnjega.
19 On ga je blagoslovio i rekao: “Blagoslovljen budi Abrame od Boga Svevišnjega, Vlasnika neba i zemlje.
20 I neka je slavljen Bog Svevišnji, koji je predao tvoje neprijatelje u tvoje ruke.” I dao mu je desetinu od svega.
21 A kralj sodomski rekao je Abramu: “Daj meni samo ljude, a blago zadrži za sebe.”
22 Ali Abram je rekao sodomskom kralju, rekavši: “Dižem svoju ruku Gospodinu, Bogu Svevišnjemu, Vlasniku neba i zemlje i zaklinjem se:
23 “Neću uzeti ništa od konca, do remena obuće, i neću uzeti ništa što je tvoje da ne rečeš: ‘Ja sam obogatio Abrama’,
24 osim onoga što su pojeli momci i dijel ljudima koji su išli sa monm: Aner, Eškol i Mamre; oni neka uzmu svoj dijel.”

ĐM) Postanak Poglavlje 15
1 Poslije tih događaja došla je Gospodinova riječ Abramu u jednom viđenju, rekavši: “Ne boj se, Abrame, Ja sam tvoj štit, tvoja nagrada bit će vrlo velika.”
2 Ali je Abram rekao: “Gospodine Bože, što mi možeš dati kad sam bez djece, a moj baštinik je Eliezer Damaščanin?”
3 Abram je rekao: “Eto, nisi mi dao potomstva, pa će onaj rođen u mojoj kući biti moj baštinik.”
4 Ali gle, odmah mu je došla Gospodinova riječ, rekavši: “Taj neće biti tvoj baštinik, nego onaj koji će izići iz tvojega tijela bit će tvoj baštinik.”
5 Tada ga izveo van i rekao mu: “Pogledaj na nebo i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti.” I onda nastavio: “Toliko će biti tvoje potomstvo.”
6 Abram je povjerovao Gospodinu i on mu je to uračunao u pravednost.
7 Zatim mu je On rekao: “Ja sam Gospodin koji te izveo iz Ura u Kaldeji da ti dam ovu zemlju u posjed.”
8 A on je rekao: “Gospodine Bože, po čemu ću ja znati da ću ju posjedovati?”
9 Nato mu je On rekao: “Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, grlicu i mladoga goluba.”
10 Onda mu je on donio sve te životinje, rasjekao ih na pola i stavio svaku polovicu jednu prema drugoj, ali ptice nije rasjekao.
11 A kad su se ptice grabežljivice spuštale na komade mesa, Abram ih otjerivao.
12 I kad je sunce zalazilo, pao je na Abrama dubok san, i ujedno ga obuzeo strah i veliki mrak pao na njega.
13 Tada je On rekao Abramu: “Za sigurno znaj da će tvoji potomci biti stranci u zemlji koja im ne pripada, i morat će služiti drugima, i oni će ih tlačiti četiri stotine godina.
14 Ali samom narodu kojemu će služiti Ja ću suditi, a poslije će oni izići s velikim bogatstvom.
15 A ti ćeš poći u miru svojim precima i bit ćeš pokopan u sretnoj starosti.
16 A u četvrtom naraštaju oni će se vratiti ovdje, jer zlodjela Amorejaca još nisu potpuna.”
17 I dogodilo se, kad je sunce zašlo i nastao mrak, gle, pojavila se zadimljena žeravica i gorući plamen i prošli su između onih žrtvenih komada.
18 Istoga dana ustanovio je Gospodin zavjet s Abramom, rekavši: “Tvojem potomstvu dajem ovu zemlju, od rijeke Egipta sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata.
19 Kenijce, Kenizejce, Kadmonejce;
20 Hitijce, Perizejce, Refaimce;
21 Amorejce, Kanaance, Girgašejce i Jebusejce.”

ĐM) Postanak Poglavlje 16
1 A Saraja, žena Abramova, nije mu rađala djece, a imala je sluškinju Egipćanku čije je ime bilo Hagara.
2 Onda je rekla Saraja Abramu: “Gle, Gospodin mi je uskratio roditi djecu. Hajde idi mojoj sluškinji, pa možda ću po njoj dobiti djecu.” Abram je pristao na Sarajinu riječ.
3 Zatim je Saraja, žena Abramova, uzela Hagaru Egipćanku, svoju sluškinju, i dala ju Abramu svojem mužu za ženu, poslije deset godina Abramova boravka u zemlji Kanaan.
4 Tako je on ušao Hagari i ona je zatrudnjela. A kad je opazila da je trudna, prezrela je svoju gospodaricu.
5 Onda je rekla Saraja Abramu: “Nepravda što mi se nanosi ti si skrivio. Ja sam ti dala svoju sluškinju za ženu, a ona sad kad je vidjela da je trudna, s prezirom gleda na mene. Gospodin neka sudi između mene i tebe.”
6 Abram je rekao Saraji ovako: “Gle, tvoja je sluškinja u tvojoj ruci; uradi s njom kako ti je drago.” A kad je Saraja počela s njom strogo postupati, ona je pobjegla od nje.
7 Nato ju Gospodinov Anđeo našao na izvoru vode u pustinji, pokraj izvora na putu u Šur.
8 On ju zapitao: “Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?” A ona je odgovorila: “Bježim od svoje gospodarice Saraje.”
9 Nato joj je Gospodinov Anđeo rekao: “Vrati se natrag svojoj gospodarici, i podloži se njezinoj vlasti.”
10 Tada joj je Gospodinov Anđeo rekao: “Umnožit ću tvoje potomstvo tako da se od mnoštva neće moći prebrojiti.”
11 I Gospodinov Anđeo joj rekao: “Eto, trudna si sad i rodit ćeš sina, kojega ćeš nazvati imenom Išmael, jer je Gospodin čuo tvoju muku.
12 On će biti čovjek sličan divljemu magarcu: ruka će se njegova dizati na svakoga, a svačija ruka na njega i boravit će u blizini sve svoje braće.”
13 Onda je ona nazvala Gospodina koji je s njom govorio: “Ti si Bog Svevidljiv”, jer je rekla: “Jesam li zaista vidjela onoga koji mene vidi i ostala živa?”
14 Stoga se onaj studenac nazvao Beer-Lahai-Roi, Studenac Svevidljivoga, ondje je između Kadeša i Bereda.
15 Hagara je rodila Abramu sina, a Abram je nazvao sina, kojega mu je rodila Hagara, imenom Išmael.
16 Abramu je bilo osamdeset i šest godina kad je Hagara rodila Abramu Išmaela.

ĐM) Postanak Poglavlje 17
1 Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, pojavio se Gospodin Abramu i rekao: “Ja sam Bog Svemoćni, hodaj pred menom i budi besprijekoran.
2 I sklopit ću moj zavjet između mene i tebe i prekomjerno ću te umnožiti.”
3 Onda je Abram pao na koljena licem do zemlje i Bog je govorio s njim rekavši:
4 “Evo, Ja sklapam moj zavjet s tobom, i ti ćeš postati otac mnogim narodima.
5 Zato od sada tvoje ime neće više biti Abram, nego će ti ime biti Abraham, jer te postavljam ocem mnogim narodima.
6 napravit ću te prekomjerno plodnim; i napravit ću od tebe narode, i kraljevi će izići od tebe.
7 Ja ću utvrditi moj zavjet između mene i tebe i tvojega potomstva poslije tebe kroz sve njihove naraštaje za vječni zavjet, i bit ću Bog tebi i tvojim potomcima poslije tebe.
8 I tebi i tvojem potomstvu poslije tebe, dat ću zemlju, u kojoj sad boraviš kao stranac, cijelu zemlju Kanaan u vječni posjed; a Ja ću biti njihov Bog.”
9 I rekao je Bog dalje Abrahamu: “A ti drži moj zavjet, ti i tvoje potomstvo poslije tebe kroz sve njihove naraštaje.
10 A ovo je moj zavjet što ćeš ga držati, između mene i tebe i tvojega potomstva poslije tebe: svako muško među vama neka bude obrezano.
11 A obrezat ćete okrajak svoje prednje kožice, i to neka bude znak zavjeta između mene i vas.
12 Svako muško dijete među vama kad mu bude osam dana neka bude obrezano, kroz sve vaše naraštaje; onaj koji je rođen u tvojoj kući ili kupljen za novac od koga god stranaca, koji nije tvoj potomak.
13 Svaki onaj koji je rođen u tvojoj kući i onaj koji je kupljen za tvoj novac mora biti obrezan. Tako će moj zavjet, utisnut u vaše meso, biti vječni zavjet.
14 A neobrezan muški, komu nije obrezan okrajak prednje kožice, neka se iskorijeni iz svojega naroda; on je prekršio moj zavjet.”
15 Zatim je Bog rekao Abrahamu: “Saraju, svoju ženu, ne zovi više Saraja, nego neka joj bude ime Sara.
16 Ja ću ju blagosloviti i dat ću ti od nje sina; onda ću ju blagosloviti, i ona će biti majka narodima i kraljevi narodima poteći će od nje.”
17 Onda je Abraham pao na koljena licem do zemlje i nasmijao se, jer je pomislio u sebi: “Hoće li se čovjeku od stotinu godina roditi dijete? Zar će Sara koja ima devedeset godina roditi dijete?”
18 I rekao je Abraham Bogu: “Oh, da bi samo Išmael živio pred tobom.”
19 Tada je Bog rekao: “Ne, tvoja žena Sara će ti roditi sina i ti ćeš mu nadjenuti ime Izak. S njim ću utvrditi vječni zavjet i s njegovim potomcima poslije njega.
20 A i za Išmaela uslišao sam te: eto, blagoslivljam ga, i napravit ću ga plodnim i prekomjerno ću ga umnožiti. Dvanaest glavara izići će od njega i napravit ću ga velikim narodom.
21 A utvrdit ću svoj zavjet s Izakom kojega će ti roditi Sara sljedeće godine u ovo doba.”
22 Kad je završio s njim svoj govor, Bog se podignuo od Abrahama.
23 Nato je Abraham uzeo Išmaela, svojega sina, i sve koji su se rodili u njegovoj kući, i sve koje god je kupio za novac, svako muško u Abrahamovoj kući, i obrezao još isti dan okrajak njihove prednje kožice, kako mu je Bog rekao.
24 Abrahamu je bilo devedeset i devet godina kad je bio obrezan okrajak njegove prednje kožice.
25 A Išmaelu, njegovom sinu, bilo je trinaest godina kad je bio obrezan okrajak njegove prednje kožice.
26 Istoga dana bili su obrezani Abraham i njegov sin Išmael.
27 I svi muški njegove kuće, rođeni u kući ili kupljeni za novac od stranca, bili su s njim obrezani.

ĐM) Postanak Poglavlje 18
1 Onda se Gospodin pojavio Abrahamu kod hrastova Mamre dok je za dnevne žege sjedio na ulazu u šator.
2 Tako je on podignuo svoje oči i pogledao, i gle, tri čovjeka su bili pred njim. Kad ih je opazio, potrčao im od ulaza u šator u susret i poklonio se sve do zemlje,
3 i rekao: “Moj Gospodine, ako imam milost u tvojim očima, nemoj mimoići svojega slugu.
4 Dajte, molim, da vam se donese malo vode da si operete noge, i odmorite se pod stablom.
5 A ja ću vam iznijeti nešto kruha, da se okrijepite. Poslije toga onda možete poći dalje, jer zato ste i prošli pokraj svojega sluge.” I oni su rekli: “napravi kako si rekao.”
6 Nato je Abraham otrčao Sari u šator i rekao: “Uzmi brzo tri mjerice bijeloga brašna, zamijesi i ispeci pogače.”
7 Onda je Abraham otrčao govedima, uzeo mlado debelo tele, i dao ga mladiću da ga brže-bolje pripravi.
8 Nato je uzeo masla, mlijeka i tele koje je dao pripraviti i postavio to pred njih; a sam je stajao pred njima pod stablom dok su oni jeli.
9 Onda su ga zapitali: “Gdje je Sara, tvoja žena?” A on je rekao: “Ovdje u šatoru.”
10 On je rekao: “Vratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće, onda će tvoja žena Sara imati sina.” A Sara je prisluškivala na ulazu u šator koji je bio iza njega.
11 A Abraham i Sara bili su ostarjeli, odmakli u godinama; a Sara je već prošla vrijeme rađanja djece.
12 Stoga se Sara sama u sebi nasmijala, misleći: “Sad kad sam ostarjela da pomišljam na uživanje, a i moj gospodar je star.”
13 A Gospodin je rekao Abrahamu: “Što se Sara smije misleći: ‘Hoću li ja zbilja još roditi, kad sam ostarjela?’
14 Je li Gospodinu išta nemoguće? Do godine u ovo doba opet ću doći k tebi, i onda će Sara imati sina.”
15 A Sara je zatajila, rekavši: “Nisam se smijala.” Jer se bojala. A on je rekao: “Ne, ali se jesi smijala.”
16 Tada su ljudi ustali i krenuli prema Sodomi, a Abraham je pošao s njima da ih isprati.
17 A Gospodin je rekao: “Hoću li skrivati od Abrahama to što pravim?
18 Abraham će ipak postati narod velik i moćan, i u njemu će biti blagoslovljeni svi narodi na zemlji.
19 Dat ću mu to do znanja, da bi on zapovjedio svojoj djeci i svojem budućem domaćinstvu da se drže Gospodinova puta radeći po pravednosti i pravici, da bi Gospodin izvršio na Abrahamu što mu je obećao.”
20 I Gospodin je rekao: “Zato jer je tužba na Sodomu i Gomoru velika i jer je njihov grijeh veoma težak.
21 Ja ću sići i vidjeti jesu li uistinu postupali prema tužbi što je doprla do mene, ako ne znat ću.”
22 Tada su ljudi krenuli odande prema Sodomi, a Abraham je još ostao pred Gospodinom.
23 I Abraham je pristupio bliže i rekao: “Zar ćeš i pravednoga pogubiti s bezbožnim?
24 Možda ima pedeset pravednih u gradu. Hoćeš li uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset pravednih koji su u njemu?
25 Neka je to daleko od tebe da takvo što uradiš i da zajedno s bezbožnim usmrtiš i pravednoga, i da bude pravedniku kao i bezbožniku. Daleko neka je to od tebe. Neće li Sudac cijeloga svijeta suditi po pravdi?”
26 A Gospodin je rekao: “Ako nađem u Sodomi pedeset pravednih u gradu, poštedjet ću cijelo mjesto zbog njih.”
27 Onda mu je Abraham odgovarajući rekao: “Ja sam se, eto, već usudio govoriti s svojim Gospodinom, premda sam samo prah i pepeo.
28 Možda ih ima pedeset pravednih manje pet. Hoćeš li zbog ovih pet uništiti cijeli grad?” On je rekao: “Neću ga uništiti, ako ondje nađem četrdeset i pet.”
29 Onda mu je još rekao ovo: “Ako bi se ondje našlo samo četrdeset.” On je rekao: “Neću to učiniti zbog tih četrdeset.”
30 On je rekao: “Neka se Gospodine ne ljuti ako još progovorim. Ako bi se ondje našlo samo trideset.” On je rekao: “Neću to učiniti ako ih ondje nađem samo trideset.”
31 Tada je on rekao: “Ja sam se već usudio govoriti Gospodinu. Ako bi ih se ondje možda našlo samo dvadeset.” On je rekao: “Neću ga uništiti i zbog tih dvadeset.”
32 I on je rekao: “Ah, ne ljuti se Gospodine, ako samo još jednom progovorim. Ako bi ih se ondje našlo samo deset.” On je rekao: “Neću ga uništiti ni zbog tih deset.”
33 Tako je Gospodin otišao svojim putom čim je završio razgovor s Abrahamom, a Abraham se vratio u svoje mjesto.
Lotovo izbavljenje

ĐM) Postanak Poglavlje 19
1 Nato su ona dva anđela stigla navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Čim ih je Lot opazio, ustao je pred njima i poklonio se licem sve do zemlje.
2 On je rekao: “Molim vas, gospodo, svratite se u kuću svojega sluge da prenoćite i operete svoje noge; onda sutra rano možete nastaviti svoj put.” A oni su rekli: “Ne, mi ćemo prenoćiti vani na trgu.”
3 Ali ih je on uporno nagovarao, pa se oni svratili k njemu i ušli u njegovu kuću. On ih je ugostio i dao ispeći beskvasnih pogača, i oni su jeli.
4 Ali prije nego su otišli leći, opkolili su kuću ljudi grada Sodome, mlado i staro, sav narod do posljednjega čovjeka.
5 Oni su pozvali Lota i rekli mu: “Gdje su ljudi koji su večeras došli k tebi? Izvedi nam ih da ih tjelesno upoznamo.”
6 Nato je Lot izašao njima van pred vrata, a vrata je zatvorio za sobom,
7 pa rekao: “Molim vas, moja braćo, ne pravite takva zla.
8 Evo, imam dvije kćeri koje još nisu spoznale muškarca, pa ću vam njih izvesti, pa napravite s njima što vam je drago, samo ne dirajte u ove ljude, jer su ušli pod sjenu mojega krova.”
9 A oni rekli: “Odstupi odatle.” i još su rekli: “Ovaj je došao ovdje kao došljak i sad se pravi sudac. Sad ćemo napraviti tebi još gore nego njima.” I navalili su silom na čovjeka, na Lota, i primicali se sve bliže da razbiju vrata.
10 Ali ona su ona dvojica pružili svoje ruke i uvukli Lota sebi u kuću i zatvorili vrata.
11 A ljude pred kućnim vratima, malo i veliko, udarili su sljepoćom tako da su se uzalud mučili da bi našli vrata.
12 Onda su ljudi rekli Lotu: “Ako imaš ovdje još koga svojega, zeta, svoje sinove i kćeri, ili koga još drugoga u gradu, izvedi ih iz ovoga mjesta.
13 Mi ćemo uništiti ovo mjesto; jer se teška tužba podigla protiv njih pred Gospodinom, i Gospodin nas je poslao da ih uništimo.”
14 Tako je Lot izišao van i porazgovorio se sa svojim zetovima, koji su bili oženjeni njegovim kćerima, i rekao: “Ustajte, i izađite iz ovoga mjesta, jer će Gospodin uništiti ovaj grad.” Ali su njegovi zetovi mislili da on prebija šalu.
15 Kad je osvanula zora, anđeli su požurivali Lota, rekavši: “Ustani, uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su još kod kuće, da i ti ne pogineš kaznom grada.”
16 Kad je on još uvijek oklijevao, uzeli su ga ljudi za ruku, njegovu ženu i obje njegove kćeri, po smilovanju Gospodinovu, i izveli ih izvan grada.
17 I dogodilo se kad su ih izveli van jedan mu rekao: “Bježi, da si spasiš život. Ne ogledaj se natrag i ne zaustavljaj se nigdje u toj ravnici; bježi u goru da i ti ne pogineš.”
18 Onda im Lot rekao: “Nemoj tako, Gospodine.
19 Evo sada, ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima, a veliko si mi milosrđe već iskazao spasivši mi život; ali ja ne smijem bježati u goru da me nesreća ne snađe i ne poginem.
20 Eno, ondje je grad dosta blizu da u njega pobjegnem, a malen je. Daj da ondje bježim, nije li malen? pa da ostanem na životu,”
21 On mu rekao: “Evo, neka ti bude, i u tom ću ti udovoljiti, da neću razoriti grad o kojem govoriš.
22 Bježi brže i skloni se ondje, jer ne mogu ništa izvršiti dok ne stigneš ondje.” Stoga je tomu gradu ime Zoar.
23 Sunce je baš izlazilo na zemlju kad je Lot ulazio u Zoar.
24 Onda je Gospodin pustio na Sodomu i Gomoru kišu sumpora i ognja, od Gospodina s nebesa.
25 Tako je uništio one gradove, svu ravnicu sve žitelje tih gradova i sve što je raslo na poljima.
26 Ali se njegova žena iza njega osvrnula, i ona je postala stup soli.
27 Abraham je otišao rano ujutro na mjesto gdje je stajao pred Gospodinom.
28 Onda je pogledao dolje prema Sodomi i Gomori i prema cijeloj pokrajini one ravnice, i vidio kako se dim dizao od zemlje kao dim iz peći.
29 I dogodilo se, kad je Bog uništio gradove u ravnici, da se Bog spomenuo Abrahama i izveo je Lota van iz sredine propasti, kad je uništavao gradove u kojima je Lot boravio.
30 Tada je otišao Lot od Zoara dalje gore i smjestio se sa svojim kćerima u gori, jer se bojao ostati u Zoaru. I prebivao je u jednoj špilji s obje svoje kćeri.
31 Onda je rekla prvorođena mlađoj: “Naš je otac star, a nema čovjeka na zemlji koji bi ušao nama kako je to običaj po cijelom svijetu.
32 Hajdemo dati svojem ocu vina neka pije, pa ćemo s njime leći, tako ćemo s ocem sačuvati potomstvo.”
33 Tako su onu noć opile svojega oca vinom. I prvorođena je otišla i legla uz svojega oca, a on nije opazio ni kad je ona legla ni kad je ustala.
34 I dogodilo se sutradan da je rekla prvorođena mlađoj: “Eto, ležala sam noćas uz svojega oca. Dajmo mu piti vina i ovu noć, pa onda idi ti unutra i lezi uz njega, tako ćemo s ocem sačuvati potomstvo.”
35 Onda su i tu noć dale svojem ocu vina i opile ga. I mlađa je ustala, otišla i legla uz njega, a on nije opazio ni kad je ona legla ni kad je ustala.
36 Tako su obje Lotove kćeri zatrudnjele od svojega oca.
37 Prvorođena je rodila sina i nazvala ga imenom Moab; on je praotac današnjih Moabaca.
38 A mlađa, ona je isto rodila sina i nazvala ga imenom Ben-Ami; on je praotac današnjih Amonaca.

ĐM) Postanak Poglavlje 20
1 Abraham je krenuo odande na jug i boravio je između Kadeša i Šura, a zadržao se u Gerari kao došljak.
2 Onda je Abraham rekao za Saru, svoju ženu: “Ona je moja sestra.” I poslao ondje Abimelek, gerarski kralj, i dao je dovesti Saru.
3 Ali Je Bog došao Abimeleku po noći u snu i rekao mu: “Eto, umrijet ćeš zbog žene koju si dao dovesti k sebi, jer ona je udata žena.”
4 Ali Abimelek još joj se nije približio, pa je odgovorio: “Gospodine, hoćeš li i pravednika pogubiti?
5 Nije li mi on sam rekao: ‘Ona je moja sestra’; a i ona je rekla: ‘On je moj brat’. U nedužnosti svojega srca i čistim rukama napravio sam tako.”
6 Onda mu je u snu Bog rekao: “Da, znam da si napravio u nedužnosti svojega srca. Ja sam te sam zadržao da protiv mene ne sagriješiš, i zato nisam dopustio da ju dotakneš.
7 A sada vrati čovjeku njegovu ženu, jer je on prorok i zagovarat će te da ostaneš na životu. A ne vratiš li je, onda znaj da ćeš umrijeti, ti i svi tvoji.”
8 Tako je Abimelek rano ujutro sazvao je sve svoje sluge i rekao im sve što se dogodilo, a ljudi se vrlo prestrašili.
9 Abimelek je dozvao Abrahama i rekao mu: “Što si nam napravio? Što li sam ti skrivio da si navukao na mene i na moje kraljevstvo toliku krivnju? Napravio si mi što se nipošto nije smjelo dogoditi.”
10 Onda je Abimelek rekao Abrahamu: “Što si mislio kad si tako radio?”
11 Abraham mu odgovorio: “Mislio sam, ako u ovomu mjestu ne vlada Božji strah, onda će me pogubiti zbog moje žene.
12 A ona mi je zaista sestra, kći mojega oca, samo nije kći moje majke; tako mi je postala žena.
13 I dogodilo se, kad je Bog napravio da odem od doma mojega oca, rekao sam joj: ‘Ovu ćeš mi dobrotu iskazati: u svakom mjestu kamo dođemo reci za mene da sam ti brat.’”
14 Onda je Abimelek uzeo ovaca i goveda, sluga i sluškinja, te ih darovao Abrahamu i vratio mu Saru, njegovu ženu.
15 Abimelek je rekao : “Evo, moja ti je zemlja otvorena, ostani gdje ti se sviđa.”
16 Onda je rekao Sari: “Evo, dajem tvojem bratu tisuću srebrnjaka, neka to bude za tebe odšteta u očima svih koji su s tobom.” Tako je ona bila opravdana.
17 Nato se Abraham pomolio Bogu, i Bog je ozdravio Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako da su opet mogle rađati.
18 Jer je Gospodin zbog Sare, žene Abrahamove, bio zatvorio svaku utrobu u Abimelekovu domu.

ĐM) Postanak Poglavlje 21
1 Gospodin je pohodio Saru kako je bio obećao, i Gospodin je napravio Sari kako je bio rekao.
2 Sara je zatrudnjela i rodila Abrahamu sina u njegovoj starosti, u određeno vrijeme o kojem mu je Bog govorio.
3 Abraham je nazvao, svojega sina kojega mu je rodila Sara, imenom Izak.
4 Abraham je obrezao svojega sina Izaka kad mu je bilo osam dana, kako mu je Bog zapovjedio.
5 Abrahamu je bilo stotinu godina kad mu se rodio sin Izak.
6 A Sara je rekla: “Dao mi je Bog da se smijem tako da svi koji čuju o tomu, smijat će se.”
7 Još je rekla: “Tko bi bio ikad rekao Abrahamu, da će Sara još dojiti djecu? Pa ipak ja sam mu rodila sina u njegovoj starosti.”
8 Tako je dječak rastao i bio odbijen od prsiju. Abraham je na taj dan, kad je bio Izak odbijen od prsiju, priredio veliku gozbu.
9 A Sara je vidjela kako se sin Egipćanke Hagare, kojega je bila rodila Abrahamu, podsmijeva.
10 Stoga je rekla Abrahamu: “Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin te sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom, Izakom.”
11 A to je Abrahamu bilo vrlo neugodno zbog njegova sina.
12 Onda je Bog rekao Abrahamu: “Neka ti ne bude žao dječaka i tvoje sluškinje. Poslušaj Saru u svemu što će ti reći, jer će se po Izaku zvati tvoje potomstvo.
13 Ali ću i sina sluškinje napraviti narodom, jer je tvoj potomak.”
14 Tako je Abraham ustao rano ujutro, uzeo kruha i mijeh vode i dao je to Hagari stavivši joj na ramena, i dječaka joj je dao i otpustio ju. Tada je ona otišla i lutala po pustinji Beer-Šebe.
15 A kad se voda u mjehu potrošila, stavila je dječaka pod jedan grm.
16 Potom je otišla dalje i sjela naprotiv njemu koliko može luk dobaciti; rekla je u sebi: “Ne mogu gledati kako umire dijete.” Tako je sjedila po strani i počela glasno plakati.
17 A Bog je čuo dječakov glas. Tada je Božji anđeo viknuo Hagari s neba i rekao: “Što ti je, Hagaro? Ne boj se, jer Bog je čuo glas dječaka tu gdje leži.
18 Digni se, podigni dječaka i drži ga svojom rukom, jer Ja ću ga napraviti velikim narodom.”
19 Bog je otvorio njezine oči, te je opazila studenac. Ona je otišla ondje, napunila mijeh vodom i dala dječaku piti.
20 I Bog je bio s dječakom; on je odrastao i smjestio se u pustinji i postao vješt strijelac.
21 A prebivao je u Pustinji Paran, a njegova majka dobavila mu ženu iz egipatske zemlje.
22 I dogodilo se u ono vrijeme, Abimelek i Fikol, zapovjednik njegove vojske, rekao je Abrahamu, rekavši: “Bog je s tobom u svemu što poduzimaš.
23 Stoga zakuni mi se ovdje Bogom da nećeš nikada nevjerno raditi ni protiv mene ni protiv svega mojega potomstva. Kako sam ja tebi iskazivao dobrotu, tako ti iskazuj i meni i zemlji u kojoj sad boraviš kao došljak.”
24 Abraham je rekao: “Ja ću se zakleti.”
25 Onda je Abraham prekorio Abimeleka zbog studenca koji su sluge Abimelekove bile na silu posvojile.
26 Abimelek je rekao: “Ne znam tko je to napravio, a ti mi o tomu nisi ništa javio niti sam do danas što o tomu čuo.”
27 Nato je Abraham uzeo ovaca i goveda i dao ih Abimeleku, pa su njih dvoje napravili među sobom savez.
28 Abraham je odvojio od stada napose sedmero janjadi.
29 Onda je Abimelek zapitao Abrahama: “Što znači ovih sedmero janjadi koje si same stavio na stranu?”
30 On je odgovorio: “Ovo sedmero janjadi uzet ćeš iz moje ruke, da mi to bude za svjedočanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac.”
31 Zato se ono mjesto nazvalo Beer-Šeba, jer su se ondje njih dvoje među sobom zakleli.
32 Tako su oni uspostavili savez u Beer-Šebi. Nato su se Abimelek i zapovjednik njegove vojske Fikol, vratili natrag u zemlju Filistejaca.
33 Onda je Abraham zasadio stablo tamarisk u Beer-Šebi i prizvao ondje Ime Gospodina, Boga Vječnoga.
34 Abraham je proboravio još dugo vremena u zemlji Filistejaca.

ĐM) Postanak Poglavlje 22
1 I dogodilo se nakon toga, da je Bog stavio Abrahama na kušnju i rekao mu: “Abrahame.” On je odgovorio: “Evo me.”
2 I On je rekao: “Uzmi Izaka svojega sina, svojega jedinca, kojega ljubiš, pa idi u pokrajinu Moriju i ondje ga prinesi kao žrtvu paljenicu na jednom od gora koju ću ti pokazati.”
3 Tako je Abraham rano ujutro osamario svojega magarca, poveo sobom dvojicu svojih sluga i svojega sina Izaka; nacijepao je drva za žrtvu paljenicu, dignuo se i krenuo prema mjestu o kojem mu je Bog govorio.
4 Onda treći dan podignuo je Abraham svoje oči i opazio mjesto u daljini.
5 Abraham je rekao svojim slugama: “Ostanite ovdje s magarcem, a ja i dječak idemo gore da se poklonimo, pa ćemo se vratiti k vama.”
6 Tako je Abraham uzeo drva za žrtvu paljenicu i stavio ih na Izaka, svojega sina, a sam je uzeo u svoju ruku kremen i nož, i tako su obojica pošli zajedno.
7 A Izak je progovorio Abrahamu, svojem ocu, rekavši: “Oče.” On je odgovorio: ”Evo me, sine.” I zapitao: “Evo je kremen i drva za oganj, ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?”
8 Abraham je rekao: “Moj sine, Bog će već sebi pribaviti janje za žrtvu paljenicu.” Tako su obojica išla zajedno dalje.
9 Kad su došli na mjesto o kojemu mu je Bog govorio, Abraham je ondje podignuo žrtvenik, naslagao drva na njega, svezao svojega sina Izaka i stavio ga na žrtvenik, gore na drva.
10 I Abraham je pružio svoju ruku i prihvatio nož da zakolje svojega sina.
11 Ali ga je zovnuo Gospodinov Anđeo s neba, rekavši: “Abrahame, Abrahame” On je odgovorio: “Evo me.”
12 On je rekao: “Ne stavljaj ruku na dječaka i ne pravi mu ništa, jer sad znam da se Boga bojiš i da mi nisi uskratio svojega jedinog sina.”
13 Onda je Abraham podignuo svoje oči, pogledao i vidio iza sebe ovna koji se bio svojim rogovima zapleo u trnje. Abraham je otišao ondje, doveo ovna i prineo ga mjesto svojega sina za žrtvu paljenicu.
14 Abraham je nazvao to mjesto “Jahve-Jire” (što znači, Gospodin će pribaviti) tako da se sve do danas govori: “Na brdu Gospodina bit će pribavljeno.”
15 Onda je Gospodinov Anđeo pozvao Abrahama s neba po drugi put,
16 i rekao: “Zaklinjem se sobom, govori Gospodin, zato što si tako postupio i nisi mi uskratio svojega jedinog sina,
17 blagoslovom ću te blagosloviti, i množenjem ću umnožiti tvoje potomstvo kao zvijezde na nebu i kao pijesak na morskoj obali; i tvoji potomci će osvajati vrata svojih neprijatelja.
18 U tvojim potomcima bit će blagoslovljeni svi narodi na zemlji, jer si poslušao moj glas.”
19 Tako se Abraham vratio svojim slugama, i oni se digli i otišli zajedno u Beer-Šebu; Abraham je boravio u Beer-Šebi.
20 I dogodilo se poslije tih događaja da su javili Abrahamu, rekavši: “Gle i Milka je rodila djecu tvojem bratu Nahoru:
21 Huza, njegova prvorođenca, i njegova brata Buza, Kemuela, oca Aramova,
22 Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela.”
23 A Betuelu se rodila Rebeka. Njih je osam rodila Milka Nahoru, bratu Abrahamovu.
24 Njegova priležnica, kojoj je bilo ime Reuma, isto mu je rodila sinove: Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku.

ĐM) Postanak Poglavlje 23
1 Sara je u svemu živjela stotinu dvadeset i sedam godina; to su bile godine Sarina života.
2 Tako je Sara umrla u Kirjat-Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji Kanaan, i Abraham je održao žalost za Sarom i oplakivao ju.
3 Nato se dignuo Abraham ispred svoje pokojnice i progovorio Hetovim sinovima, rekavši:
4 “Ja sam samo stranac i došljak među vama. Dajte mi polje za grob među vama, da mogu iznijeti svoju pokojnicu i pokopati ju.”
5 Hetovi sinovi su odgovorili Abrahamu, rekavši:
6 “Čuj nas, gospodaru: Ti živiš ovdje među nama kao Božji vladar; u našoj najboljoj grobnici pokopaj svoju pokojnicu. Nitko od nas neće ti uskratiti da pokopaš svoju pokojnicu.”
7 Onda se dignuo Abraham, duboko se poklonio narodu zemlje, Hetovim sinovima.
8 I rekao im ovako: “Ako želite da iznesem svoju pokojnicu i da ju pokopam, saslušajte me i govorite za mene Efronu, sinu Soharovu,
9 da bi mi ustupio špilju Makpelu, koja je njegova, a leži na kraju njegova polja. Neka mi ju proda za punu cijenu, kao mjesto za sahranjivanje među vama.”
10 A Efron je sjedio među Hetovim sinovima; i Hitijac Efron je rekao Abrahamu pred svima koji su došli na gradska vrata, rekavši:
11 “Ne, gospodaru, poslušaj me: Poklanjam ti polje i špilju koja je na njemu; dajem ti ju pred svojom braćom. Pokopaj svoju pokojnicu.”
12 Onda se Abraham poklonio pred ljudima zemlje,
13 i rekao Efronu u nazočnosti naroda zemlje, rekavši: “Ako mi ju daješ, poslušaj me ipak. Plaćam cijenu za polje, uzmi je od mene, da mogu ondje pokopati svoju pokojnicu.”
14 Efron je odgovarajući Abrahamu rekao:
15 “Moj gospodaru, poslušaj me; zemlja vrijedi četiri stotine šekela srebra. Što je to među nama? Pa pokopaj svoju pokojnicu.”
16 I Abraham je poslušao Efrona; i izmjerio je Abraham Efronu srebro koje je taj zatražio u nazočnosti Hetovih sinova, naime, četiri stotine šekela srebra trgovačke vrijednosti.
17 Tako je polje Efronovo koje je u Makpeli ispred Mamre, polje zajedno sa špiljom koja je bila na njemu i sa svim drvećem koje je bilo na polju i po njegovoj okolnoj međi, prešlo pravno,
18 u posjed Abrahamov pred svim Hetovim sinovima koji su došli na gradska vrata.
19 Poslije toga Abraham je pokopao Saru, svoju ženu, u špilji na polju Makpeli, ispred Mamre, to jest Hebrona, u zemlji Kanaan.
20 Tako je prešlo, polje i špilja koja je na njemu, od Hetovih sinova pravno na Abrahama kao mjesto za sahranjivanje.

ĐM) Postanak Poglavlje 24
1 Abraham je bio star i zašao u godine; a Gospodin je blagoslovio Abrahama u svemu.
2 Tako je Abraham rekao svojem najstarijem sluzi u svojoj kući, koji je upravljao svim njegovim imanjem: “Stavi svoju ruku pod moje stegno,
3 da te zakunem Gospodinom, Bogom neba i Bogom zemlje, da nećeš uzeti mojem sinu ženu između kćeri Kanaanaca među kojima boravim,
4 nego ćeš otići u moj rodni kraj mojoj rodbini i ondje ćeš uzeti ženu za mojega sina Izaka.”
5 A sluga mu rekao: “A ako žena neće poći za mnom u ovu zemlju. Moram li ja onda povesti tvojega sina natrag u zemlju iz koje si došao?”
6 Abraham mu rekao: “Pazi da ondje ne povedeš mojega sina.
7 Gospodin, Bog neba, koji me je odveo iz kuće mojega oca i iz mojega rodnog kraja, i koji mi je rekao i zakletvom obećao, rekavši: ‘Tvojem ću potomstvu dati ovu zemlju,’ on će poslati anđela svojega pred tobom i ti ćeš odande dovesti ženu mojem sinu.
8 Ako li žena neće poći s tobom, onda tebe ne veže ova zakletva; ali nipošto ne smiješ ondje natrag odvesti mojega sina.”
9 Tako je sluga stavio svoju ruku pod stegno Abrahamu, svojem gospodaru, i zakleo mu se.
10 Potom je sluga uzeo deset deva svojega gospodara i svakovrsne dragocjenosti svojega gospodara sobom na put, podignuo se i krenuo u Mezopotamiju, u grad Nahor.
11 Izvan grada kod jednog studenca pustio je svoje deve da poliježu. Bilo je predvečer, vrijeme kad izlaze žene zagrabiti vodu.
12 Onda je on rekao: “Gospodine, Bože Abrahama, mojega gospodara, daj mi uspjeha danas i udijeli milost Abrahamu, mojem gospodaru.
13 Evo, ja stojim ovdje pokraj studenca i kćeri žitelja ovoga grada izlaze zagrabiti vodu.
14 Neka bude da djevojka kojoj reknem: ‘Molim te, spusti svoj vrč da se napijem,’ a ona odgovori: ‘Napij se, pa i deve ću ti napojiti,’ onda je to ona koju si odredio za Izaka, svojega slugu, i po tomu ću spoznati da si iskazao milost mojem gospodaru.”
15 I dogodilo se da on još nije ni izrekao svoje molitve, i gle, došla je Rebeka kći Betuelova, sina Milke, žene Abrahamova brata Nahora, svojim vrčem na ramenu.
16 A djevojka je bila veoma lijepa, djevica, koju još muškarac nije tjelesno spoznao. Ona je sišla k studencu, napunila svoj vrč i došla opet gore.
17 Sluga je pritrčao njoj u susret i rekao: “Daj mi malo vode da se napijem iz tvojega vrča.”
18 A ona je odgovorila: “Napij se, gospodaru.” Tada je brže spustila svoj vrč na ruku i dala mu piti.
19 Kad ga je napojila, rekla je: “I tvojim ću devama naliti dok se ne napiju.”
20 I brže je izlila svoj vrč u korito, otrčala opet studencu da zahvati vode i nalije svim njegovim devama.
21 A čovjek ju samo promatrao, a ostao šuteći da vidi je li Gospodin dao uspjeha njegovu putu ili ne.
22 Kad su se deve napile, čovjek je uzeo nosnu viticu, pola šekela zlata tešku, i dvije narukvice za njezine ruke, deset šekela zlata teške.
23 Onda ju zapitao: “Čija si ti kći? Reci mi molim te, ima li u kući tvojega oca mjesta za nas za prenoćiti?”
24 Ona mu je odgovorila: “Kći sam Betuelova, sina Milke, kojega je ona rodila Nahoru.”
25 I još mu dalje rekla: “Slame i hrane imamo mnogo a i mjesta za prenoćiti.”
26 Tada se čovjek duboko poklonio štujući Gospodina.
27 Govorio je: “Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog Abrahama, mojega gospodara, koji nije uskratio svoju milost i vjernost mojem gospodaru. A mene je Gospodin pravim putom doveo u kuću braće mojega gospodara.”
28 A djevojka je otrčala i sve ispripovijedila onima u kući svoje majke.
29 A Rebeka je imala brata čije je ime bilo Laban; a Laban je požurio van čovjeku kod studenca.
30 I dogodilo se, kad je on vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te čuo riječi svoje sestre, rekavši: “Ovako mi je čovjek govorio,” pošao je čovjeku koji je još uvijek stajao kod deva na studencu.
31 I on je rekao: “Hajde unutra, blagoslovljen od Gospodina! Zašto stojiš tu vani? Pa ja sam pripremio kuću i mjesto za deve.”
32 Onda je čovjek ušao u kuću, a oni su rastovarili deve, donijeli slame i hrane za deve i vode da opere sebi noge, i noge ljudima koji su bili s njim.
33 I hrana je bila stavljena pred njega, ali je on rekao: “Neću jesti prije dok ne iznesem svoju stvar.” Laban je rekao: “Govori.”
34 On je rekao: “Ja sam sluga Abrahamov.
35 Gospodin je veoma blagoslovio mojega gospodara tako da je postao vrlo bogat; dao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, magaraca i deva.
36 Sara, žena mojega gospodara, rodila je u svojoj starosti mojem gospodaru sina, i njemu je predao sve što posjeduje.
37 A mene je zakleo moj gospodar, rekavši: ‘Ne smiješ uzeti mojem sinu žene od kćeri Kanaanaca, u čijoj zemlji prebivam;
38 nego ćeš otići u kuću mojega oca i mojoj rodbini i ondje uzeti ženu za mojega sina.’
39 Ja sam rekao svojem gospodaru: ‘A što ako žena neće poći sa monm?’
40 A on mi je rekao: ‘Gospodin, pred kime hodam, poslat će s tobom svojega anđela i dat će uspjeha tvojem putu, i dovest ćeš ženu mojem sinu iz moje rodbine i iz kuće mojega oca.
41 A tebe neće vezati zadana zakletva ako dođeš mojoj rodbini, i ako ti ju ne dadnu neće te vezati zadana zakletva.’
42 I došao sam danas studencu i rekao: ‘Gospodine, Bože Abrahama, mojega gospodara, ako ćeš sada dati uspjeh mojem putu,
43 evo, ja stojim na studencu, i ako se dogodi da mi djevojka koja dođe zagrabiti vode, a kojoj reknem: “Daj mi malo vode da se napijem iz tvojega vrča,”
44 i ona mi reče: “Napij se samo, pa i tvojim devama ću naliti vode,” onda je to žena koju je odredio Gospodin sinu mojega gospodara.’
45 A još nisam ni završio riječi u svojem srcu, a eto, izašla je Rebeka s vrčem na ramenu, ona je sišla studencu i zagrabila vodu. A ja sam joj rekao: ‘Molim te daj mi piti.’
46 A ona je odmah požurila, spustila dolje sa svojega ramena svoj vrč i rekla: ‘Napij se, pa i tvoje deve ću napojiti.’ Tako sam se ja napio, a ona je napojila i deve.
47 Onda sam ju zapitao: ‘Čija si kći?’ Ona mi je odgovorila: ‘Kći sam Betuela, sina Nahora kojega mu je rodila Milka.’ Nato sam joj objesio nosnu viticu i stavio joj narukvice na ruke.
48 Onda sam se duboko poklonio Gospodinu, i blagoslivljao sam Gospodina, Boga Abrahama, mojega gospodara, koji me je vodio pravim putom da uzmem kćer brata mojega gospodara za njegova sina.
49 A sad ako hoćete iskazati milost i vjernost mojem gospodaru, recite mi; ako li ne, recite mi i to, da se okrenem na desno ili na lijevo.”
50 Onda su odgovorili Laban i Betuel, rekavši: “Od Gospodina to dolazi, mi ti ne možemo reći ni da ni ne.
51 Eto, Rebeka je pred tobom; uzmi je pa idi da bude žena sinu tvojega gospodara, kako je odredio Gospodin.”
52 I dogodilo se, kad je čuo Abrahamov sluga njihov pristanak, bacio se na koljena pred Gospodinom sve do zemlje.
53 Onda je sluga izvadio nakit od srebra i od zlata i haljine i darovao ih Rebeki. I njezinu bratu i njezinoj majci darovao je dragocjene stvari.
54 Onda su jeli i pili, on i ljudi koji su bili s njim, i ondje su prenoćili. Kad su ujutro ustali, on je rekao: “Pustite me da se vratim svojem gospodaru.”
55 Ali su njezin brat i njezina majka rekli: “Neka ostane djevojka kod nas još nekoliko dana, pa poslije toga može poći.”
56 A on im rekao: “Ne zaustavljajte me, jer je Gospodin dao uspjeh mojem putu; pustite me da se vratim svojem gospodaru.”
57 A oni su rekli: “Pozovimo djevojku i nju zapitajmo.”
58 Tada su pozvali Rebeku i rekli joj: “Hoćeš li ići s ovim čovjekom?” Ona je rekla: “Hoću ići.”
59 I otpustili su Rebeku, njihovu sestru i njezinu dojilju i Abrahamova slugu i njegove ljude.
60 Blagoslovili su Rebeku i rekli joj: “Sestro draga, budi majka nebrojenim tisućama i tvoji potomci neka zaposjednu vrata svojih neprijatelja.”
61 Nato su se digle Rebeka sa svojim sluškinjama, posjedale na deve i pošle za čovjekom. Tako je sluga uzeo Rebeku i otišao.
62 A Izak se baš vraćao od studenca Lahaj-Roi, jer je prebivao na Jugu.
63 Predvečer je Izak izišao na polje da razmatra; i kako je on podignuo svoje oči i pogledao, a to su dolazile deve.
64 Onda je Rebeka podigla svoje oči, pa kad je opazila Izaka, spustila se brzo s deve,
65 pa zapitala slugu: “Tko je onaj ondje čovjek koji ide preko polja u susret nama?” Sluga je odgovorio: “To je moj gospodar.” A ona je uzela koprenu i pokrila se.
66 I sluga je ispripovjedio Izaku sve što je uradio.
67 Tada je Izak poveo Rebeku u šator svoje majke Sare; uzeo je Rebeku i ona mu postala žena, i on ju je ljubio. Tako se Izak utješio nakon smrti svoje majke.

ĐM) Postanak Poglavlje 25
1 Abraham je sebi uzeo još jednu ženu, a njezino je ime bilo Ketura.
2 I ona mu je rodila Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha.
3 Jokšanu se rodio Šeba i Dedan. Dedanovi sinovi bili su: Ašurim, Letušim i Leumim.
4 Midjanovi sinovi bili su: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to bila Keturina djeca.
5 A Abraham je predao Izaku sve svoje imanje.
6 A sinovima od svojih priležnica dao je Abraham samo darove i otpravio ih dok je još živio, daleko od svojega sina Izaka prema istoku u istočnu zemlju.
7 A ovo je broj godina Abrahamova života: stotinu sedamdeset i pet godina.
8 Onda je Abraham preminuo, umro je u sretnoj starosti, star i pun godina, i bio je pridružen svojim precima.
9 Njegovi sinovi Izak i Išmael pokopali su ga u špilji Makpeli, na polju sina Sohara Hitijca Efrona, sina Soharova, ispred Mamre,
10 na polju koje je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje su bili pokopani Abraham i njegova žena Sara.
11 I dogodilo se, po smrti Abrahamovoj da je Bog blagoslovio njegova sina Izaka. Izak je prebiva kod Beel-Lahaj-Roi.
12 Ovo je rodoslovlje Išmaela, sina Abrahamova, kojega je bila Abrahamu rodila Egipćanka Hagara, sluškinja Sarina.
13 Ovo su imena Išmaelovih sinova, po njihovim plemenima poredana: prvorođenac Išmaelov Nabajot, onda Kedar, Adbeel, Mibsam,
14 Mišma, Duma, Masa,
15 Hadar, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma.
16 To su Išmaelovi sinovi, i to su njihova imena po selima i šatorištima njihovim, dvanaest glavara po njihovim plemenima.
17 A ovo su godine Išmaelova života: stotinu trideset i sedam godina. Zatim je izdahnuo, umro je i bio pridružen svojim precima.
18 Išmaelovi sinovi prebivali su od Havile do Šura koji je istočno od Egipta u smjeru prema Asiriji. Naselili su se ispred sve svoje braće.
19 Ovo je rodoslovlje Izaka, sina Abrahamova: Abrahamu se rodio Izak.
20 A Izaku je bilo četrdeset godina kad se oženio Rebekom kćerkom Sirijca Betuela iz Padam-Arama, sestrom Sirijca Labana.
21 A Izak se molio Gospodinu za svoju ženu, jer nije imala djece. Gospodin ga uslišao i tako je njegova žena Rebeka zatrudnjela.
22 A djeca su se sudarala u njezinoj utrobi, ona je rekla: “Ako je tomu tako, što će onda biti od mene?” I ona je otišla pitati Gospodina.
23 I Gospodin joj rekao: “Dva su naroda u tvojoj utrobi, dva plemena će se odvojiti u tvojoj utrobi; jedno će biti jače od drugoga, a stariji služit će mlađemu.”
24 I kad je došlo vrijeme za roditi, a to zaista blizanci u njezinoj utrobi.
25 Prvi koji se pojavio, bio je crven, sav kao runo rutav; zato ga je nazvala imenom Ezav.
26 Poslije je izašao njegov brat, a njegova ruka je prihvatila Ezava za petu; zato ga je nazvala imenom Jakov. Izaku je bilo šezdeset godina kad mu ih je ona rodila.
27 I kad su dječaci odrasli, Ezav je bio vješt lovac, čovjek pustinje. A Jakov je bio čovjek krotak i živio u šatorima.
28 Izak je više volio Ezava, jer je rado jeo divljač, a Rebeka je više voljela Jakova.
29 Jednom je Jakov skuhao jelo; a Ezav je došao s polja sav gladan.
30 Ezav je rekao Jakovu: “Daj mi brže jesti toga crvenog jela jer sam ogladnio.” Stoga mu je ime Edom.
31 A Jakov je rekao: “Prodaj mi ovoga dana svoje pravo prvorođenstva.”
32 A Ezav je rekao: “Ah, moram eto umrijeti; što mi vrijedi to pravo prvorođenstva?”
33 A Jakov je rekao: “Zakuni mi se ovoga dana.” I zakleo mu se, i tako je prodao svoje pravo prvorođenstva Jakovu.
34 Nato je Jakov dao Ezavu kruha i jela od leće. On je jeo i pio, ustao i otišao. Tako je Ezav prezreo pravo prvorođenstva.

ĐM) Postanak Poglavlje 26
1 Nastala je u zemlji glad, druga nego ona prijašnja što je bila za vremena Abrahamova. Onda je Izak otišao filistejskom kralju Abimeleku u Geraru.
2 Onda mu se pojavio Gospodin i rekao: “Ne silazi u Egipat; boravi u zemlji za koju ću ti reći.
3 Budi kao došljak u ovoj zemlji i Ja ću biti s tobom i blagoslovit ću te, jer ću tebi i tvojem potomstvu dati sve ove zemlje i tako ispuniti zakletvu kojom sam se zakleo tvojem ocu Abrahamu.
4 Umnožit ću tvoje potomke tako mnogobrojno kao zvijezde na nebu; sve ove zemlje dat ću tvojim potomcima, i u tvojem potomstvu bit će blagoslovljeni svi narodi na zemlji;
5 a to zato što je Abraham slušao moj glas i držao moje zapovijedi, uredbe, propise i moje zakone.”
6 I tako je Izak boravio u Gerari.
7 A kad su ga mještani pitali za njegovu ženu, rekao je: “Ona mi je sestra.” Jer se bojao reći: “Ona mi je žena”, mislio je: “Mogli bi me mještani ubiti zbog Rebeke, jer je lijepa.”
8 Nato se dogodilo, dok je bio ondje duže vremena, Abimelek, filistejski kralj, pogledao je kroz prozor i vidio kako Izak ljubi svoju ženu Rebeku.
9 Onda je dozvao Abimelek Izaka i rekao mu: “Eto, ona je zacijelo tvoja žena. Kako si mogao reći da ti je sestra?” Izak mu odgovorio: “Mislio sam da bih zbog nje mogao umrijeti.”
10 I Abimelek je rekao: “Što si nam to napravio? Kako je lako mogao netko od ljudi leći s tvojom ženom i tako bi ti navukao na nas krivnju.”
11 I zapovjedio je Abimelek svemu narodu: “Tko se dotakne ovoga čovjeka ili njegove žene, neka se sigurno usmrti.”
12 Onda je Izak zasijao u onoj zemlji i požeo u onoj godini stostruko, jer ga je Bog blagoslovio.
13 Čovjek se počeo bogatiti i nastavio se bogatiti, dok nije postao vrlo bogat.
14 Posjedovao je stada ovaca i goveda i mnogo služinčadi, tako da su mu Filistejci zavidjeli.
15 Nato su Filistejci zasuli sve studence koje su iskopale sluge njegova oca u vrijeme njegova oca Abrahama, i oni su ih zemljom napunili.
16 A Abimelek je rekao Izaku: “Idi od nas, jer ti si mnogo moćniji od nas.”
17 Tako je Izak otišao odande, razapeo svoj šator u Dolini Gerar i smjestio se ondje.
18 A Izak je opet iskopao studence koji su ih bili iskopali za njegova života oca Abrahama, a Filistejci ih, poslije Abrahamove smrti, zasuli. On ih je nazvao istim imenima kako ih je zvao njegov otac.
19 Sluge Izakove kopale su također u dolini i našle ondje studenac s tekućom vodom.
20 Ali se posvadili gerarski pastiri s Izakovim pastirima, rekavši: “Naša je voda.” Zato je on nazvao studenac Esek, jer su se ondje bili posvadili s njim.
21 Potom su iskopali drugi studenac, pa su se i zbog njega posvadili, zato ga on nazvao Sitna.
22 Onda je otišao odatle dalje i iskopao drugi studenac. Oko njega nije bilo svađe, pa ga on nazvao Rehobot, rekavši: “Sad nam je Gospodin dao prostor da se možemo namnožiti u zemlji.”
23 Tada je otišao gore u Beer-Šebu.
24 U onoj noći javio mu se Gospodin i rekao: “Ja sam Bog tvojega oca Abrahama; ne boj se, jer Ja sam s tobom i blagoslovit ću tebe i umnožit ću tvoje potomstvo zbog svojega sluge Abrahama.”
25 On je podignuo ondje žrtvenik, prizvao Ime Gospodinovo i razapeo svoj šator, a sluge Izakove su ondje iskopale studenac.
26 Onda je došao k njemu Abimelek iz Gerare s pouzdanikom svojim Ahuzatom i sa zapovjednikom svoje vojske Fikolom.
27 Izak im rekao: “Zašto ste došli k meni kad me mrzite i otjerali ste me od sebe?”
28 A oni su odgovorili: “Vidjeli smo na svoje oči da je Gospodin s tobom. Stoga smo rekli: ‘Neka bude zakletva između nas i tebe; pa daj da s tobom napravimo zavjet,
29 da ti nama ne praviš nikakva zla, kako se mi tebe nismo dotakli, nego smo ti samo dobro pravili i pustili smo te ići u miru. Ti si, eto, blagoslovljen od Gospodina.”
30 Onda im on pripremio gozbu, i oni su jeli i pili.
31 Onda rano ujutro se ustali i zakleli jedan drugomu; a Izak ih otpustio i oni su otišli od njega u miru.
32 Dogodilo se isti dan da su došle sluge Izakove i pripovjedile mu za studenac koji su bili iskopali: “Našli smo vodu.”
33 On ga prozvao Šeba. Zato je ime onom gradu sve do današnjega dana Beer-Šeba.
34 Kad je bilo Ezavu četrdeset godina, uzeo je za ženu Juditu, kćer Hitijca Beerija, i Basematu, kćer Hitijca Elona.
35 Obje su zadavale mnogo jada Izaku i Rebeki.

ĐM) Postanak Poglavlje 27
1 Nato se dogodilo da kad je Izak ostario i oči mu potamnjele da nije mogao vidjeti, dozvao je svojega starijeg sina Ezava i rekao mu: “Moj sine.” On mu odgovorio: “Evo me.”
2 A on je rekao: “Vidiš, ostario sam i ne znam kad ću umrijeti.
3 Zato sada, molim te uzmi svoje oružje, svoj tobolac i svoj lûk, pa idi u polje i ulovi mi divljači.
4 I pripremi mi od toga tečno jelo, kako to ja volim i donesi mi ga da jedem, da te moja duša mogne blagosloviti prije nego umrem.”
5 A Rebeka je slušala kad je Izak tako govorio sa svojim sinom Ezavom. I Ezav je otišao u polje uloviti divljači i donese kući.
6 A Rebeka je progovorila svojem sinu Jakovu, rekavši: “Čula sam kako je tvoj otac rekao tvojem bratu Ezavu, rekavši:
7 ‘Donesi mi komad divljači i priredi mi tečno jelo da mogu jesti i tebe pred Gospodinom blagosloviti prije nego umrem.’
8 A sada, moj sine poslušaj moj glas i pravi kako ti zapovijedim.
9 Idi sada k stadu i donesi mi odande dva lijepa jareta, a ja ću od njih prirediti tečno jelo tvojem ocu, kako on to voli.
10 Onda ćeš to odnijeti svojem ocu da bi on to jeo, i onda tebe blagoslovio prije nego umre.”
11 A Jakov je rekao svojoj majci Rebeki: “Gle, moj brat Ezav je čovjek rutav, a ja sam gladak.
12 Može biti da bi me moj otac opipao, i onda bi ispao pred njim kao varalica, i tako bih navukao na sebe prokletstvo mjesto blagoslova.”
13 A njegova mu majka odgovorila: “Na mene neka padne to tvoje prokletstvo, moj sine; poslušaj moj savjet idi i donesi mi.”
14 On je otišao i donio svojoj majci, a njegova je majka priredila od toga tečno jelo, kako je to volio njegov otac.
15 Nato je Rebeka uzela najbolje haljine svojega starijeg sina Ezava, koje je imala kod sebe u kući, i odjenula ih svojem mlađem sinu Jakovu.
16 A jareće kožice ovila mu je oko njegovih ruku i oko glatkoga vrata.
17 Onda je dala svojem sinu Jakovu u ruke tečno jelo s kruhom koje je bila priredila.
18 On je ušao svojemu ocu i rekao: “Oče moj.” On je odgovorio: “Evo me. Tko si ti, moj sine?”
19 Jakov je rekao svojem ocu: “Ja sam Ezav, tvoj prvorođenac; uradio sam kako si mi rekao. Sjedni sada uspravno pa jedi moju lovinu, da me onda mogneš blagosloviti.”
20 Tada je Izak zapitao svojega sina: “Kako si mogao tako brzo nešto naći, moj sine?” A on je rekao: “Gospodin, tvoj Bog, dao je da naiđe.”
21 Ali Izak je rekao Jakovu: “Primakni se bliže da te opipam, moj sine, jesi li ti zaista moj sin Ezav ili ne.”
22 Jakov je pristupio svojemu ocu Izaku, on ga opipao, i rekao: “Glas je doduše Jakovljev, ali su ruke Ezavove.”
23 I nije ga poznao, jer su njegove ruke bile rutave kao ruke njegova brata Ezava; i tako ga je on blagoslovio.
24 Onda je rekao: “Jesi li ti uistinu moj sin Ezav?” On je odgovorio: “Jesam.”
25 I on je rekao: “Donesi pred mene i ja ću jesti lovine svojega sina, pa da te blagoslovi moja duša.” Jakov mu je donio, i on je jeo; i donio mu vina, i on je pio.
26 Nato mu rekao njegov otac Izak: “Dođi sada ovdje bliže, moj sine, i poljubi me.”
27 On je pristupio i poljubio ga. Kad je on osjetio miris njegovih haljina, blagoslovio ga, rekavši: “Zaista, miris mojega sina jest kao miris polja kad ga blagoslovi Gospodin.
28 Neka ti Bog daje nebeske rose, i rodne zemlje, i izobilja vina i žita.
29 Neka ti narodi služili i pred tobom se klanjali. Da bio gospodar svojoj braći, i klanjali se tebi sinovi tvoje majke. Proklet bio svaki koji tebe proklinje, a blagoslovljeni bili oni koji tebe blagoslivljaju.”
30 Čim je Izak završio blagoslivljanje Jakova, a Jakov jedva što je otišao ispred svojega oca Izaka, vratio se njegov brat Ezav iz lova.
31 I on je priredio tečno jelo, donio svojem ocu i rekao mu: “Sjedni uspravno, oče dragi i jedi lovine svojega sina, da me onda duša tvoja može blagosloviti.
32 Onda ga zapitao njegov otac Izak: “Tko si ti?” On je rekao: “Ja sam tvoj sin, tvoj prvorođenac, Ezav.”
33 Izak se neizmjerno prestrašio i rekao: “A tko je bio onaj koji je ulovio divljač i donio mi? Ja sam jeo od svega prije nego si ti došao, i njega sam blagoslovio, i on će tako ostati blagoslovljen.”
34 Kad je Ezav čuo riječi svojega oca, vrisnuo je u plač, i plakao veoma gorkim plačem i zamolio svojega oca: “Blagoslovi i mene, moj oče.”
35 A on je odgovorio: “Došao je tvoj brat s prijevarom i odnio tvoj blagoslov.”
36 A Ezav je rekao: “Nije li mu se dalo pravo ime Jakov? Već dvaput me prevario: moje pravo prvorođenstva uzeo mi, a sad mi eto još oteo i blagoslov.” Onda je zapitao: “Zar nisi za mene sačuvao nikakva blagoslova?”
37 Izak je rekao Ezavu ovako: “Eto, postavio sam ga tebi za gospodara i svu njegovu braću dao sam mu za sluge, i opskrbio sam ga žitom i vinom. Pa što bih sad još mogao uraditi za tebe, moj sine?”
38 Ezav je rekao svojem ocu: “Zar imaš samo jedan blagoslov, moj oče? Blagoslovi i mene, moj oče.” I Ezav je glasno plakao.
39 Onda mu rekao njegov otac Izak, rekavši: “Eto, daleko od rodne zemlje bit će tvoje prebivalište i odozgor od rose nebeske.
40 A od svojega ćeš mača živjeti i svojem ćeš bratu služiti. Ali jednom kad postaneš nemiran, istrgnut ćeš njegov jaram sa svojega vrata.”
41 Tako je Ezav mrzio Jakova zbog blagoslova kojim ga blagoslovio njegov otac. Ezav je rekao u sebi: “Dolaze dani žalosti za mojim ocem; onda ću ubiti svojega brata Jakova.”
42 I kad su Rebeki javili riječi svojega starijeg sina Ezava, dala je dozvati svojega mlađeg sina Jakova i je rekla mu: “Slušaj, tvoj se brat Ezav tješi s namjerom da te ubije.
43 Ali ti, sine dragi, poslušaj moj savjet; ustani i bježi mojemu bratu Labanu u Haran.
44 I ostani jedno vrijeme kod njega dok se slegne srdžba tvojega brata.
45 Čim se srdžba tvojega brata odvrati od tebe, i on zaboravi što si mu napravio, poslat ću po tebe i odande te dovesti ovdje. Zašto bih vas obojicu izgubila u jedan dan?”
46 Potom je rekla Rebeka Izaku: “Omrznuo mi je život zbog kćeri Hetovih. Ako i Jakov uzme sebi za ženu jednu takvu Hetovku, jednu između kćeri u zemlji, onda što još imam dobroga od života?”

ĐM) Postanak Poglavlje 28
1 Onda je Izak dozvao Jakova, blagoslovio ga i zapovjedio mu: “Ti nećeš uzeti sebi žene od kćeri Kanaanaca.
2 Nego ustani, idi u Mezopotamiju u kuću Betuela, oca tvoje majke, i uzmi sebi odande ženu, jednu između kćeri Labana, brata tvoje majke.
3 Bog Svemoćni neka te blagoslovi, neka te napravi plodnim i umnoži te da postaneš mnoštvo naroda.
4 I neka ti da Abrahamov blagoslov, tebi i tvojim potomcima, da baštiniš zemlju u kojoj boraviš kao stranac, a koju je Bog dao Abrahamu.”
5 Tako je otpremio Izak Jakova i on je krenuo u Mezopotamiju Labanu, sinu Sirijca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava.
6 A Ezav je vidio da je Izak blagoslovio Jakova i poslao ga u Mezopotamiju da odande dovede sebi ženu i da mu je, blagoslivljajući ga, zapovjedio, rekavši: “Ti nećeš uzeti sebi žene od kćeri Kanaanaca”,
7 te da je Jakov poslušao svojega oca i svoju majku i otišao u Mezopotamiju.
8 I vidio je Ezav da njegovom ocu Izaku nisu po volji kćeri Kanaanaca.
9 Tako jeo Ezav otišao Išmaelu i uzeo sebi za ženu, uz svoje dvije žene, još Mahalatu, kćer Išmaela, sina Abrahamova, sestru Nebajotovu.
10 Nato je Jakov otišao iz Beer-Šebe i otputovao u Haran.
11 Tako je došao na jedno mjesto i prenoćio ondje, jer je sunce bilo zapalo. Uzeo je jedan kamen s toga mjesta, namjestio ga sebi pod glavu i legnuo tu da spava.
12 Onda je on sanjao: i gle, ljestve su stajale na zemlji koje su svojim vrhom dopirale sve do neba, i anđeli se Božji po njima penjali i silazili.
13 I gle, gore nad njima stajao je Gospodin i govorio: “Ja sam Gospodin, Bog tvojega oca Abrahama i Izaka. Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvojim potomcima.
14 I tvojega potomstva bit će kao praha na zemlji; raširit ćete se prema zapadu prema istoku, prema sjeveru i prema jugu; u tebi i u tvojim naraštajima bit će blagoslovljeni svi narodi na zemlji.
15 Eto, Ja ću biti s tobom i čuvat ću te kamo god ideš i opet ću te dovesti natrag u ovu zemlju, i neću te ostaviti dok ne izvršim što sam ti rekao.”
16 Onda se Jakov probudio od svojega sna i rekao: “Zaista, Gospodin je bio na ovom mjestu, a ja nisam znao.”
17 Pun straha rekao je: “Kako je grozno ovo mjesto. Ovo nije ništa drugo nego Božja kuća, i ovo su nebeska vrata.”
18 Rano ujutro uzeo je Jakov kamen koji je namjestio sebi pod glavu i postavio ga za spomen-stup i izlio je na njega ulje.
19 I nazvao to mjesto Betel, a prije je tom gradu bilo ime Luz.
20 Onda se Jakov zavjetovao, rekavši: “Ako Bog bude sa monm i sačuvao me na ovom putu kojim idem, ako mi da kruha za hranu i odjeću za odjenuti se,
21 i tako se s mirom vratim u svoju očinsku kuću, onda će Gospodin biti moj Bog.
22 A ovaj kamen koji sam postavio za spomen-stup, bit će Božja kuća, i od svega što mi budeš dao, vjerno ću ti dati desetinu.”

ĐM) Postanak Poglavlje 29
1 Tako je Jakov krenuo na put i došao u zemlju naroda Istoka.
2 On je pogledao oko sebe, i opazio u pustinji studenac na kojem su tada počivala tri stada ovaca, jer su se na tom studencu obično napajala stada. Na otvoru studenca ležao je veliki kamen.
3 Tek kad bi se ondje stjerala sva stada, odvaljali bi kamen s otvora studenca i napajali bi ovce; onda bi opet stavili kamen na na otvor studenca.
4 Jakov im je zapitao: “Braćo, odakle ste?” Oni su odgovorili: “Iz Harana smo.”
5 On im rekao: “Poznajete li Labana, sina Nahorova?” Oni su rekli: “Poznajemo ga.”
6 On ih pitao dalje: “Kako mu je?” Oni su odgovorili: “Dobro, evo baš dolazi njegova kći Rahela s ovcama.”
7 Onda je on rekao: “Eto, još je dan dug i nije još vrijeme vraćati marvu. Napojite ipak ovce i pustite ih onda da još pasu.”
8 A oni su rekli: “Ne možemo dok se ne skupe sva stada; onda tek odvaljamo kamen s otvora studenca i napojimo ovce.”
9 Dok je on još govorio s njima, bila je došla Rahela s ovcama svojega oca, jer je ona bila pastirica.
10 I dogodilo se, kako je Jakov opazio Rahelu, kćer Labana, brata svoje Majke, i ovce Labana, brata svoje Majke, pristupio je Jakov, odvaljao kamen s otvora studenca i napojio ovce Labana, brata svoje Majke.
11 Onda je Jakov poljubio Rahelu i počeo glasno plakati.
12 I Jakov je pripovjedio Raheli da je rođak njezinu ocu, sin Rebekin. Nato je ona otrčala i javila to svojem ocu.
13 Onda se dogodilo, kad je Laban čuo glas o Jakovu, sinu svoje sestre, potrčao mu u susret, zagrlio i poljubio ga i uveo u svoju kuću. Tako je on je pripovjedio Labanu sve što se dogodilo.
14 Laban mu rekao: “Jest, ti si moja kost i moje meso.” I ostao je kod njega mjesec dana.
15 Onda je Laban rekao Jakovu: “Zar ćeš mi badava služiti samo zato što si mi nećak? Reci mi kolika će biti tvoja plaća?”
16 A Laban je imao dvije kćeri; starijoj je bilo ime Lea, a mlađoj je bilo ime Rahela.
17 Lea je imala nježne oči, a Rahela je bila lijepoga stasa i lica.
18 A Jakov je zavoljeo Rahelu i rekao: “Služit ću ti sedam godina za tvoju mlađu kćer Rahelu.”
19 Laban je odgovorio: “Bolje je da ju tebi dam nego kakvom drugom čovjeku. Ostani kod mene.”
20 Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, i one su mu se pričinjale kao nekoliko dana, jer ju je toliko volio.
21 Onda je Jakov rekao Labanu: “Daj mi sad moju ženu jer se navršilo moje vrijeme, da mogu ići k njoj.”
22 I Laban je skupio sve ljude onoga mjesta i priredio gozbu.
23 Nato se dogodilo, kad je došla večer uzeo je svoju kćer Leu i uveo ju k Jakovu i on je ušao k njoj.
24 I Laban je dao svoju sluškinju Zilpu svojoj kćeri Lei za sluškinju.
25 A dogodilo se ujutro, gle, to je bila Lea, a Jakov je rekao Labanu: “Zašto si mi to napravio? Zar ti nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?
26 A Laban je rekao: “U našoj zemlji nije običaj da se udaje mlađa prije starije.
27 Završi samo s njom svadbeni tjedan, onda ćemo ti dati i ovu drugu, za službu koju ćeš mi služiti još daljnjih sedam godina.
28 Onda je Jakov uradio tako i navršio s njom svadbeni tjedan. Onda mu je dao i svoju kćer Rahelu za ženu.
29 I Laban je dao svoju sluškinju Bilhu svojoj kćeri Raheli za sluškinju.
30 Tada je Jakov ušao Raheli, i volio je Rahelu više nego Leu. Tako je on služio Labana još daljnjih sedam godina.
31 Kad je Gospodin vidio da Lea nije voljena, otvorio joj utrobu, a Rahela je bila nerotkinja.
32 Tako je Lea zatrudnjela i rodila sina, kojega je nazvala imenom Ruben, jer je rekla: “Gospodin je pogledao na moju bol; stoga će me sada moj muž ljubiti.”
33 I opet je ona zatrudnjela i rodila sina, i rekla: “Gospodin je čuo da sam bila zapostavljena, zato mi je dao i ovoga sina.” I nazvala ga imenom Šimun.
34 I kad je opet zatrudnjela i rodila sina, rekla je: “Sad će mi moj muž biti naklonjen jer sam rodila tri sina.” Zato ga je nazvala imenom Levi.
35 I zatrudnjela je još jedanput, rodila sina i rekla: “Sada ću slaviti Gospodina.” Zato ga je nazvala imenom Juda. Potom je prestala rađati.

ĐM) Postanak Poglavlje 30
1 Kad je Rahela vidjela da ne rađa Jakovu djece, zavidjela je Rahela svojoj sestri, i rekla Jakovu: “Daj mi djece, ili ću umrijeti.”
2 Onda se Jakov rasrdio na Rahelu i rekao: “Zar sam ja, namjesto Boga, koji ti je uskratio plod utrobe?”
3 A ona je rekla: “Evo ti moja sluškinja Bilha, uđi k njoj da ona rodi dijete za moje krilo, te tako po njoj dobijem djecu.”
4 I dala mu je svoju sluškinju Bilhu za priležnicu, i Jakov je ušao k njoj.
5 I Bilha je zatrudnjela i rodila Jakovu sina.
6 Tada je rekla Rahela: “Dosudio mi je Bog pravo kad je uslišao moju molbu i poklonio mi sina.” Stoga ga je nazvala imenom Dan.
7 I opet je zatrudnjela Rahelina sluškinja Bilha i rodila Jakovu drugoga sina.
8 Onda je rekla Rahela: “Bože žestoko sam se borila sa svojom sestrom, i zaista sam pobijedila.” Tako ga je nazvala imenom Naftali.
9 A kad je Lea vidjela da je prestala rađati, uzela je svoju sluškinju Zilpu i dala ju Jakovu za ženu.
10 I sluškinja Leina Zilpa rodila je Jakovu sina.
11 Onda je rekla Lea: “Sreća dolazi.” Tako ga je nazvala imenom Gad.
12 Potom je Leina sluškinja Zilpa rodila Jakovu drugoga sina.
13 Onda je rekla Lea: “Sretna sam ja jer će me žene zvati sretnom,” Tako ga je nazvala imenom Ašer.
14 I kad je Ruben išao jedanput u vrijeme pšenične žetve, našao je na polju mandragoru [nadliške] i donio ih svojoj majci Lei. Onda je rekla Rahela Lei: “Molim te daj mi koju mandragoru svojega sina.”
15 A ona joj je rekla: “Zar ti nije dosta što si mi oduzela muža, pa ćeš mi sada uzeti i mandragoru mojega sina?” A Rahela je rekla: “Zato noćas neka on slobodno bude kod tebe za mandragoru tvojega sina.”
16 Kad je predvečer dolazio Jakov iz polja, izašla mu je Lea u susret i rekla: “Moraš ući k meni, jer sam te zaista kupila za mandragoru svojega sina.” Tako je on ležao s njom onu noć.
17 Bog je uslišao Leu, i ona je zatrudnjela i rodila Jakovu petoga sina.
18 Onda je rekla Lea: “Dao mi je Bog plaću, jer sam dala svoju sluškinju svojem mužu.” Zato ga je nazvala imenom Isakar.
19 Onda je opet zatrudnjela Lea i rodila Jakovu šestoga sina.
20 Lea je rekla: “Bog me je obdario lijepim darom, sad će moj muž živjeti sa monm, jer sam mu rodila šest sinova.” Zato ga je nazvala imenom Zebulun.
21 Kasnije je rodila kćer koju je nazvala imenom Dina.
22 Tada se Bog sjetio Rahele, uslišao ju i otvorio njezinu utrobu.
23 Ona je zatrudnjela i rodila sina, te rekla: “Oduzeo mi Bog moju sramotu.”
24 Nazvala ga imenom Josip i rekla: “Neka mi Gospodin pridoda još jednoga sina.”
25 I dogodilo se, kad je Rahela rodila Josipa, rekao je Jakov Labanu: “Pusti me, htjeo bih poći u svoje mjesto i u svoju zemlju.
26 Daj mi moje žene i djecu za koje sam ti služio da mogu otići; jer ti znaš kako sam te dobro služio.”
27 A Laban mu odgovorio: “Molim te ostani, ako sam našao milost u tvojim očima; jer sam se praksom naučio da me Gospodin blagoslivljao zbog tebe.”
28 Onda je još rekao: “Odredi plaću koju tražiš od mene, i dat ću ti je.”
29 A Jakov mu rekao: “Znaš sam kako sam te dobro služio i kako je bilo tvojemu blagu sa monm.
30 Malo je bilo što si imao prije nego sam došao k tebi, i to se silno umnožilo, jer te je Gospodin blagoslivljao od mojega dolaska. A sad ću se i ja moći brinuti za svoju kuću?”
31 A on je rekao: “Što da ti dam?” Jakov je odgovorio: “Ne trebaš mi ništa platiti. Ako pristaneš na ovo što ću reći, opet ću ti pasti i čuvati tvoje stado.
32 Pusti da prođem danas sve tvoje životinje i da odvojim od njih sve šarene i prugaste ovce, i sve smeđe između janjadi i sve šareno i pjegavo među kozama; neka to bude moja plaća.
33 I na tom neka se pokaže moje poštenje da kad ubuduće dođeš provjeriti moju plaću: sve što nije šareno i pjegavo među kozama i smeđe između janjadi, neka bude kao od mene ukradeno.”
34 Onda je rekao Laban: “Dobro, neka bude po tvojoj riječi.”
35 Tako je odvojio Laban još isti dan šarene i pjegave jarce i sve šarene i pjegave koze, sve na čemu je bilo nešto bijelo, i sve što je bilo smeđe između janjadi, i predao to svojim sinovima.
36 Onda je odredio daljinu od tri dana hoda između sebe i Jakova. Jakov je pasao ostalu marvu Labanovu.
37 Nato je Jakov donio sebi zelenih prutova topolovih, ljeskovih i kestenovih i ogulio na njima bijele pruge tako da je otkrio bjelinu na prutovima.
38 Potom je stavljao oguljene prutove baš pred stado u žljebove, u korita, kamo su stada dolazila piti vodu, tako su se parila kad bi dolazila piti.
39 Tako su se stada parila i oplodila gledajući u prutove, i životinje su se omladile šarene i prugaste.
40 Onda je Jakov odvojio janjce, i glave im okrenuo prema prugastima i svim smeđima u stadu Labanovu; a svoja je stada držao posebno i nije ih miješao s Labanovim stadima.
41 I dogodilo se, kad su se god parile jake životinje, stavljao bi Jakov prutove u žljebove ispred očiju životinja da bi se parile pred prutovima.
42 A pred slabe životinje nije ih stavljao; tako su Labanu pripadale slabe životinje, a Jakovu jake.
43 Tako se čovjek vrlo obogatio i dobio mnogo marve, sluškinja i sluga, deva i magaraca.

ĐM) Postanak Poglavlje 31
1 Nato je Jakov dočuo riječi Labanovih sinova, rekavši: “Jakov je sve prenio na sebe što je imao naš otac; od posjeda našega oca on je stekao sve to bogatstvo.”
2 A Jakov je vidio na licu Labanovu da on više nije prema njemu onakav kakav je bio prije.
3 Onda je Gospodin rekao Jakovu: “Vrati se u zemlju svojih otaca i svojoj rodbini, i ja ću biti s tobom.”
4 Tako je Jakov dao dozvati Rahelu i Leu svojemu stadu u polje,
5 i rekao im: “Vidim na licu vašega oca da on nije prema meni kao prije; ali je Bog mojega oca bio sa monm.
6 Znate same da sam služio vašem ocu koliko sam god mogao.
7 Ali vaš otac me je varao i mijenjao mi plaću deset puta; ali Bog ipak nije dopustio da mi naškodi.
8 Ako je rekao: ‘Šarene životinje neka budu tvoja plaća,’ onda su stada omladila šarene. Ako je rekao: ‘Prugaste neka budu tvoja plaća,’ onda su stada omladila prugaste.
9 Tako je Bog oduzeo stado vašemu ocu i dao ga meni.
10 U vrijeme kad su se parile ovce, vidio sam jasno u snu kako su ovnovi, koji su skakali na ovce, bili prugasti, šareni i pjegavi.
11 I Božji Anđeo javio mi se u snu, rekavši: ‘Jakove.’ A ja sam odgovorio: ‘Evo me.’
12 On je rekao: ‘Dobro pripazi na to da budu svi ovnovi što skaču na ovce prugasti, šareni i pjegavi. Ja sam, zaista, sve vidio što ti pravi Laban.
13 Ja sam Bog Betela, gdje si uljem pomazao spomen-stup i meni se zavjetovao. Sada ustani, idi iz ove zemlje i vrati se u zemlju svojih otaca i svojoj rodbini.’”
14 Onda su mu odgovorile Rahela i Lea, rekavši: “Zar još imamo dio i baštine u kući svojega oca?
15 Zar nas on ne drži kao strankinje? Pa on nas je prodao i novac što je dobio za nas u potpunosti potrošio.
16 Jer sve blago koje je Bog oduzeo našem ocu naše je i naše djece. A sada samo pravi što ti je Bog rekao.”
17 Onda se Jakov podignuo, stavio svoju djecu i svoje žene na deve;
18 i poveo svu marvu i sve svoje blago koje je stekao, marvu što je sebi priskrbio u Mezopotamiji, da se vrati svojemu ocu Izaku u zemlju Kanaan.
19 Nato je Laban otišao da striže svoje ovce, a Rahela je prisvojila kućne idole koji su pripadali njezinu ocu.
20 A Jakov je otišao kradom, tako da Sirijac Laban to nije znao, jer mu nije rekao da misli bježati.
21 Tako je pobjegao sa svim što je imao. Ustao i prešao preko rijeke i krenuo prema Gori Gilead.
22 Treći dan javili su Labanu da je Jakov pobjegao.
23 Onda je on uzeo sobom svoje rođake, pošao za njim u potjeru sedam dana hoda i stignuo ga u Gori Gilead.
24 Ali se Bog javio Sirijcu Labanu noću u snu i rekao mu: “Pazi da ne govoriš s Jakovom ni dobro ni zlo.”
25 Tako je Laban dostignuo Jakova. A Jakov je razapeo svoj šator na gori, a Laban s rođacima svojim razapeo svoj šator na gori Gileadu.
26 I Laban je rekao Jakovu; “Što si to napravio, kradomice si odveo moje kćeri kao mačem zarobljene?
27 Zašto si tajno pobjegao i pokrao me? Niti si što rekao da te ispratim s radošću i pjesmom, uz bubnje i lire.
28 Niti si dao da izljubim na rastanku svoje unuke i svoje kćeri. Time si tako ludo postupio.
29 Mogao bih sada s vama zlo postupiti, ali mi se Bog tvojega oca javio prošle noći, rekavši: ‘Pazi da ne govoriš s Jakovom ni dobro ni zlo.’
30 A sada dobro, otišao si jer si se zaželio očeve kuće; ali zašto si mi ukrao kipove mojih bogova?”
31 Tada je Jakov rekao Labanu ovako: “Jest, bojao sam se jer sam mislio da bi mi ti mogao oteti svoje kćeri.
32 Kod koga god nađeš svoje kipove, taj neka više ne živi. Pretraži samo pred našom braćom, sve što imam kod sebe, pa si ih uzmi.” Jakov, naime, nije znao da ih je Rahela ukrala.
33 Laban je ušao u šator Jakovljev i u šator Lein i u šator dviju sluškinja, ali nije našao ništa. Izašavši iz šatora Leina ušao je u šator Rahelin.
34 A Rahela je bila uzela kućne kipove, pa ih stavila pod sedlo svoje deve i sjela na njih. I Laban je pretražio cijeli šator, a nije našao ništa.
35 A ona je rekla svojem ocu: “Nemoj mi zamjeriti, gospodaru, što ti ne mogu ustati, jer je meni što bude u žena.” On je tražio dalje, ali nije našao kućnih kipova.
36 Onda se rasrdio Jakov i ukorio Labana, i Jakov je rekao Labanu ovako: “Kakva je moja krivnja i koji moj prekršaj da me tako žestoko progoniš?
37 Sve si mi, eto, stvari prekopao, pa što si našao iz svoje kuće? Daj stavi ih sve ovdje pred svoju i moju braću i oni neka prosude tko od nas dvojice ima pravo.
38 Ima već dvadeset godina koje sam sproveo kod tebe. Tvoje ovce i tvoje koze nikad se nisu izjalovile i nikad nisam pojeo ovna tvojega stada.
39 Što bi zvijer rastrgla, nikad ti nisam donio, sam bih uvijek podmirio štetu. Ti si od mene tražio ili je bilo ukrađeno danju ili ukrađeno noću.
40 Ondje sam bio: danju me ubijala vrućina, a noću mraz, i san je bježao od mojih očiju.
41 Eto, od dvadeset godina što sam služio u tvojoj kući, četrnaest godina sam služio za tvoje dvije kćeri i šest godina za tvoju marvu, a plaću si mi mijenjao deset puta.
42 Da nije bio sa monm Bog mojega oca, Bog Abrahamov Strah Izakov, ti bi me zaista sada otpustio praznih ruku, ali je Bog vidio moju nevolju i trud mojih ruku, pa te prošle noći ukorio.”
43 A Laban je rekao Jakovu ovako: “Moje su kćeri, moja su djeca, i moja je marva, sve što vidiš, jest moje. Pa što da uradim danas svojim kćerima ili njihovoj djeci koju su rodile?
44 Stoga, sada hajde da ti i ja napravimo zavjet i to neka bude za svjedočanstvo između mene i tebe.”
45 Onda je Jakov uzeo kamen i postavio ga uspravno kao stup.
46 I Jakov je zapovjedio svojima: “Nakupite kamenja.” I oni nakupili kamenja i nabacali na hrpu i onda održali gozbu tu na hrpi.
47 Laban je to nazvao Jegar Sahaduta, a Jakov je nazvao Galed.
48 I Laban je rekao: “Ova je hrpa kamenja danas svjedok između mene i tebe.” Zato joj je dao ime Galed,
49 a i Mispa, jer je rekao: “Neka bude Gospodin stražar između mene i tebe dok smo daleko jedan od drugoga.
50 Ako bi zlo postupao s mojim kćerima, ili bi uzeo još druge žene uz moje kćeri, onda pomisli, makar i nije nitko uz nas, da je Bog svjedok između mene i tebe.”
51 Dalje je rekao Laban Jakovu: “Eto, ova hrpa kamenja i ovaj spomen-stup što sam ga postavio između mene i tebe.
52 Ova hrpa je svjedok, i ovaj stup je svjedok, da ja neću prijeći preko ove hrpe i ovoga stupa k tebi, a ni ti nećeš prijeći preko ove hrpe i ovoga stupa k meni u zloj namjeri.
53 Bog Abrahamov i Bog Nahorov, i Bog njihovih otaca, neka sudi među nama.” I Jakov se zakleo Strahom njegovog oca Izaka.
54 Nato je Jakov prineo žrtvu na gori i pozvao svoje da jedu. Tako su oni jeli i ostali preko noći na gori.
55 Rano ujutro Laban se dignuo izljubio svoje unuke i svoje kćeri i dao im svoj blagoslov. Potom je Laban krenuo i vratio u svoje mjesto.

ĐM) Postanak Poglavlje 32
1 Tako je Jakov putovao svojim putom, i susreli su ga Božji anđeli.
2 Kad ih je Jakov opazio, rekao je: “Ovo je tabor Božji.” I nazvao je to mjesto Mahanaim.
3 Onda je Jakov poslao pred sobom glasnike svojem bratu Ezavu u zemlju Seir, u pokrajinu Edom,
4 i zapovjedio im, rekavši: “Ovako recite mojem gospodaru Ezavu: ‘Tvoj sluga Jakov poručuje ti ovo: zadržao sam se kod Labana kao došljak.
5 Stekao sam volova, magaraca, marve, sluga i sluškinja. Tako poručujem svojem gospodaru, da bih našao milost u njegovim očima.’”
6 Glasnici su se vratili Jakovu i javili mu, rekavši: “Došli smo tvojemu bratu Ezavu; on ti ide u susret, i to sa četiri stotine ljudi.”
7 Onda se Jakov jako prestrašio, i obuzela ga briga, pa je razdijelio ljude koje je imao sobom i marvu i goveda i deve u dva tabora.
8 Mislio je: “Ako napadne Ezav jedan tabor i svlada ga, drugi će tabor moći pobjeći.”
9 Onda se Jakov pomolio: “O Bože mojega oca Abrahama, Bože mojega oca Izaka, Gospodine koji si rekao i meni: ‘Vrati se u zemlju svojih otaca i svojoj rodbini, i ja ću ti biti jako dobar.’
10 Nisam vrijedan svih milosti i sve vjernosti koju si iskazao svojem sluzi, jer samo sa svojim putničkim štapom prekoračio sam ondje Jordan, a sad posjedujem dva tabora.
11 Izbavi me, molim, iz ruke mojega brata, iz ruke Ezavove, jer se bojim da ne dođe i ne pobije nas i majke s djecom.”
12 Jer ti si rekao: ‘Ja ću ti biti dobar i napravit ću tvoje potomstvo mnogobrojno kao morski pijesak što se ne može izbrojiti od množine.’”
13 Onu noć je ondje prenoćio, onda je od onoga što je imao pri ruci izabrao dar za svojega brata Ezava:
14 dvjesto koza i dvadeset jaraca, dvjesto ovaca i dvadeset ovnova;
15 trideset deva dojilica s mladima njihovim, četrdeset mladih krava i deset mladih bikova, dvadeset magarica i deset magarčića.
16 Tada ih predao svojim slugama, svako stado posebno, i zapovjedio svojim slugama: “Idite naprijed pred menom i ostavite prostora između jednoga stada i drugoga.”
17 I zapovjedio prvomu, rekavši: “Kad te susretne moj brat Ezav, pa te zapita: ‘Čiji si i kamo ideš i čije su to životinje pred tobom?’
18 Onda ti reci: ‘Tvojega sluge Jakova; ovo šalje on na dar svojem gospodaru Ezavu, on sam dolazi odmah za nama.’”
19 Tako je zapovjedio i drugomu i trećemu i svima koji su gonili stado, rekavši: “Ovo i ovako recite Ezavu kad ga susretnete.
20 I još recite: ‘Tvoj sluga Jakov dolazi odmah za nama.’” Jer je mislio: “Darom što ide pred menom umirit ću ga, a onda ću se s njim suočiti, možda će me onda lijepo primiti.”
21 Tako je otišao dar naprijed pred njim, a on je sam ostao onu noć u taboru.
22 Ipak se dignuo još one noći, uzeo je obje svoje žene, i obje svoje sluškinje i svojih jedanaest sinova i prešao gaz Jaboka.
23 Uzeo ih, preveo preko potoka i onda ostalo svoje imanje prenio prijeko.
24 A Jakov je ostao sam; i onda se Čovjek hrvao s njim sve do osvitka zore.
25 I kad je On vidio da ga ne može nadjačati, taknuo je zglob njegova kuka, tako da se Jakovu iščašio kuk iz zgloba dok se hrvao s Njim.
26 A On je rekao: “Pusti me jer je zora već osvanula.” Ali on je odgovorio: “Ne puštam te dok me ne blagosloviš.”
27 A on mu rekao: “Kako ti je ime?” On je odgovorio: “Jakov.”
28 A On je rekao: “Od sada se više nećeš zvati Jakov, nego Izrael, jer si se borio s Bogom i s ljudima i nadjačao si.”
29 Onda ga Jakov zamolio, rekavši: “Molim te reci mi svoje ime.” On je rekao: “Zašto me pitaš za moje Ime?” I On ga ondje blagoslovio.
30 I Jakov nadjene onom mjestu ime Peniel, jer je rekao: “Vidio sam Boga licem u lice, i ostao sam na životu.”
31 Baš je sunce nad njim ogranulo, kad je prošao Peniel, a on je hramao zbog svojega kuka.
32 Zato Izraelovi sinovi sve do današnjega dana ne jedu mišicu na bedrenom zglobu, jer je On taknuo zglob Jakovljeva kuka, po mišici koja se stegnula.

ĐM) Postanak Poglavlje 33
1 Kad je Jakov podignuo oči i opazio Ezava gdje dolazi sa četiri stotine ljudi. Tako je on razdijelio djecu na Leu i Rahelu i obje sluškinje.
2 Sprijeda je postavio sluškinje i njihovu djecu, a za njima Leu i njezinu djecu, a najposlije Rahelu s Josipom.
3 A sam je pošao pred njima i poklonio se sedam puta do zemlje dok se nije približio svojem bratu.
4 Ezav mu je potrčao u susret, zagrlio ga, pao mu oko vrata i poljubio ga, a obojica su zaplakali.
5 I on je podignuo svoje oči, vidio žene i djecu, i zapitao: “Tko su ovi s tobom?” A on je odgovorio: “To su djeca koju je Bog milostivo darovao tvojem sluzi.”
6 Potom su se bribližile sluškinje sa svojom djecom i duboko se poklonile.
7 I Lea se bribližila sa svojom djecom te se duboko poklonila. Najposlije su pristupili Josip i Rahela i duboko se poklonili.
8 Onda je Ezav rekao: “Što si htjeo s tom svom povorkom koju sam susreo?” On je odgovorio: “naći naklonost u očima svojega gospodara.”
9 Ali je Ezav rekao: “Ja imam dosta, moj brate, zadrži što je tvoje.”
10 A Jakov je rekao: “Ne, ako sam našao naklonost u tvojim očima, onda primi moj dar iz moje ruke, jer gledam u tvoje lice kao što se gleda u Božje lice, i ti si tako zadovoljan sa monm.
11 Molim te, primi moj pozdravni dar što sam ti ga doveo, jer mi je Bog bio milostiv imam svega dosta.” I on ga nagovorio, i on je primio.
12 Nato je rekao Ezav: “Hajde, idemo na put i ja idem s tobom.”
13 Ali mu je Jakov rekao: “Moj gospodar vidi da su djeca još nejaka, a imam na svojoj brizi i ovce dojilice i goveda; i ako ih samo jedan dan previše gonim, izginut će mi sve stado.
14 Pa neka ide moj gospodar pred svojim slugom, a ja ću onda polako ići koliko može stado koje gonim i koliko mogu nejaka djeca dok dođem svojemu gospodaru u Seir.”
15 Ezav je rekao: “Pa da ti barem ostavim nekoliko ljudi što me prate.” Ali je on rekao: “Čemu to? Neka ja samo nađem milost u očima mojega gospodara.”
16 Tako se Ezav vratio istog dana svojim putom u Seir.
17 A Jakov je otputovao dalje u Sukot i napravio sebi kuću, a za svoju marvu napravio torove. Stoga se nazvalo ono mjesto Sukot.
18 Tada je Jakov došao sretno u grad Šekem koji je u zemlji Kanaan, došavši iz Pan-Arama; i podignuo je svoj šator ispred grada.
19 A komad zemlje na kojem je razapeo svoj šator kupio je od sinova Hamora, Šekemova oca, za stotinu komada novca.
20 Onda je ondje podignuo žrtvenik i nazvao ga El-Elohe Israel (što znači, Bog Izraelov).

ĐM) Postanak Poglavlje 34
1 Dina, kći Leina, koju je ona rodila Jakovu, izašla je jednoga dana gledati kćeri te zemlje.
2 A kad ju je vidio Šekem, sin Hivejca Hamora, vladara te zemlje, pograbio ju i silovao.
3 I prionulo je njegovo srce za kćer Jakovljevu Dinu; on je zavoljeo djevojku, pa joj se udvarao.
4 A Šekem je zamolio svojega oca Hamora, rekavši: “Zaprosi mi tu djevojku za ženu.”
5 A Jakov je doznao da je on obeščastio njegovu kćer Dinu, ali je šutio, jer su njegovi sinovi bili u polju kod marve, dok se oni ne vrate.
6 Uto je došao otac Šekemov Hamor k Jakovu da se porazgovori s njim.
7 Kad su Jakovljevi sinovi došli kući iz polja i čuli što se dogodilo, bila je ljudima teška muka i jako se razljutili što je onaj nanio veliku sramotu Izraelu time što je obeščastio kćer Jakovljevu. Takvo što se nije smjelo dogoditi.
8 Ali im je Hamor rekao ovako: “Srce mojega sina Šekema prionulo je za vašu kćer, pa dajte mu je za ženu.
9 Sprijateljite se s nama i svoje kćeri udajite za nas i sa našim kćerima.
10 Prebivajte kod nas, zemlja neka vam stoji otvorena. Živite ovdje, trgujte i stecite sebi imanja.”
11 Tada je rekao Šekem njezinu ocu i njezinoj braći: “Neka bih ipak našao milost u vašim očima, što god zatražite od mene dat ću vam.
12 Zatražite od mene koliko god hoćete otkupa i ženidbenih darova, ja ću vam dati što vi od mene zahtijevate, samo mi dajte djevojku za ženu.”
13 A Jakovljevi sinovi dali su Šekemu i njegovom ocu Hamoru lukav odgovor, a rekli su tako jer je onaj obeščastio njihovu sestru Dinu.
14 I oni su im rekli: “Ne možemo na to pristati da svoju sestru damo čovjeku koji nije obrezan jer je to nama sramota.
15 Mi možemo ispuniti vašu želju samo pod uvjetom, da vi budete kao i mi, da se sve muško među vama da obrezati.
16 Onda ćemo vam davati svoje kćeri i uzimati sebi vaše kćeri i boraviti kod vas i postati s vama jedan narod.
17 Ako li nećete pristati na naš prijedlog da se obrežete, onda ćemo uzeti svoju kćer i otići.”
18 Njihov je prijedlog bio po volji Hamoru i Šekemu, sinu Hamorovu.
19 I mladi čovjek nije oklijevao da prijedlog izvrši, jer je volio kćer Jakovljevu, a bio je najugledniji od svih u kući svojega oca.
20 A Hamor i njegov sin Šekem su otišli na gradska vrata i rekli ljudima svojega grada:
21 “Ovi su ljudi miroljubivi prema nama, pa stoga neka borave i trguju u zemlji. Zaista zemlja ima na sve strane dosta prostora za njih. Njihove kćeri uzimat ćemo sebi za žene i davat ćemo im za to svoje kćeri.
22 A ljudi će pristati da borave s nama i biti s nama jedan narod, samo pod uvjetom da se među nama sve što je muško da obrezati kao što su oni sami obrezani.
23 Njihova stada i njihovo imanje i sva njihova goveda neće li nam onda dobro doći? Udovoljimo im pa neka borave s nama.”
24 I poslušali su Hamora i njegova sina Šekema svi koji su izašli na gradska vrata; svi muževi i svi koji su izašli na gradska vrata dali su se obrezati.
25 Dogodilo se trećega dana, kad su oni bolovali od rane, oba sina Jakovljeva, Šimun i Levi, braća Dinina, uzeli su svaki svoj mač, navalili su na grad koji nije ništa zlo slutio i poubijali sve muško.
26 A ubili su mačem i Hamora i njegova sina Šekema, uzeli su Dinu iz kuće Šekemove i otišli.
27 Ostali Jakovljevi sinovi navalili su na pobijene i oplijenili grad, zato što je njihova sestra bila obeščašćena.
28 Njihove ovce, goveda i magarce što je bilo u gradu i u polju uzeli su.
29 Sve njihovo imanje, i svu njihovu djecu, i njihove žene su pohvatali i odveli i pograbili su sve što je bilo u kućama.
30 Tada je Jakov rekao Šimunu i Leviju: “Stavili ste me na muke, jer ste me omrazili narodu ove zemlje, Kanaancima i Perizejcima. A ja imam samo malo ljudi, ako se oni skupe i dignu na mene, ubit će me i onda sam propao ja i moja kuća .”
31 A oni su odgovorili: “A je li on smio postupati s našom sestrom kao s bludnicom?”

ĐM) Postanak Poglavlje 35
1 Onda je Bog rekao Jakovu: “Ustani, idi gore u Betel, boravi ondje i podigni ondje žrtvenik Bogu koji ti se prikazao kad si bježao pred svojim bratom Ezavom.”
2 I Jakov je rekao svojem domaćinstvu i svima koji su bili s njim: “Maknite tuđe bogove što se nalaze u vašoj sredini, očistite se i preodjenite.
3 Onda ćemo se dignuti i poći gore u Betel; ondje ću podignuti žrtvenik Bogu koji me je uslišao u vrijeme moje nevolje i bio sa monm na putu kojim sam hodio.”
4 Tako su predali Jakovu sve tuđe kipove koje su imali kod sebe i naušnice koje su nosili na svojim ušima i Jakov ih je zakopao pod hrast koji je kod Šekema.
5 I dok su putovali, Bog je velikim strahom napunio sve gradove unaokolo, tako da nisu išli u potjeru za Jakovljevim sinovima.
6 Tako Jakov i sva družina koja je bila s njim stigli su u Luz, (to jest Betel) u zemlji Kanaanskoj.
7 Ondje je on podignuo žrtvenik i nazvao to mjesto El Betel, jer mu se bio ondje prikazao Bog kad je bježao pred svojim bratom.
8 Onda je umrla Debora, dojkinja Rebekina, i pokopali su ju ispod Betela pod hrastom, koji se otada zove Alon-Bakut.
9 Onda se Bog opet javio Jakovu, otkada se vratio iz Mezopotamije, i blagoslovio ga.
10 I Bog mu rekao: “Tvoje je ime Jakov ali se od sada više nećeš zvati Jakov, nego će tvoje ime biti Israel.” Tako ga je nazvao Izrael.
11 Još mu je Bog rekao: “Ja sam Bog Svemoćni. Budi plodan i množi se; narod i mnoštvo naroda će poteći od tebe, i kraljevi će izići iz tvoje utrobe.
12 Zemlju koju sam dao Abrahamu i Izaku, dajem ju i tebi i tvojim potomcima dajem ovu zemlju.”
13 I Bog je otišao gore od njega s mjesta gdje je govorio s njim.
14 Nato je Jakov postavio spomen-stup na mjestu gdje je govorio s njim, stup od kamena, i on je izlio na njega žrtvu ljevanicu, i ulje je izlio na njega.
15 Jakov je nazvao mjesto, gdje je Bog govorio s njim, Betel.
16 Onda su krenuli iz Betela dalje. A kad su došli u blizinu Efrate, Rahelu su napali porođajni bolovi, a imala je težak porođaj.
17 I dogodilo se, da kad se pri teškom porođaju tako jako mučila, rekla joj je babica: “Ne boj se i sada imaš sina.”
18 A kad je izlazila duša njezina, jer je umirala, ona ga nazvala Ben-Oni, ali njegov otac ga nazvao imenom Benjamin.
19 Tako je umrla Rahela i pokopali su ju na putu u Efratu, to jest Betlehem.
20 Jakov je postavio spomen-stup na njezin grob, što je na Rahelinu grobu sve do danas.
21 Onda je otišao Izrael dalje i razapeo svoj šator s onu stranu Migdal-Edera.
22 I dok je Izrael boravio u tom kraju, otišao je Ruben i legnuo s Bilhom, priležnicom svojega oca, i to je saznao Izrael. A Jakovljevih sinova bilo je dvanaest:
23 Leini sinovi bili su: Ruben, prvorođenac Jakovljev, i Šimun, Levi, Juda, Isakar i Zebulun;
24 Rahelini sinovi bili su: Josip i Benjamin;
25 Bilhini sinovi, od Raheline sluškinje: Dan i Naftali;
26 Zilpini sinovi, od Leine sluškinje bili su: Gad i Ašer. To su Jakovljevi sinovi koji su mu se rodili u Padan-Aramu.
27 Onda je Jakov došao svojemu ocu Izaku u Mamre, u Kirjat-Arbu, (to jest Hebron) gdje su kao prolaznici boravili Abraham i Izak.
28 Izakovih dana života bilo je stotinu i osamdeset godina.
29 Tako je izdahnuo Izak i umro, i bio pridružen svojim precima, a bio je star i pun života. Pokopali su ga njegovi sinovi Ezav i Jakov.

ĐM) Postanak Poglavlje 36
1 Ovo je rodoslovlje Ezavovo koji se zvao i Edom.
2 Ezav je uzeo sebi svoje žene između kćeri kanaanskih: Adu, kćer Hitijca Elona, Oholibamu, kćer Ane, kćer Hivejca Zibeona,
3 I Basematu, kćer Išmaelovu, sestru Nebajotovu.
4 Ada je rodila Ezavu Elifaza, a Basemata je rodila Reuela.
5 Oholibama je rodila Jeuša, Jalama i Koraha. To su Ezavovi sinovi, koji su mu se rodili u zemlji Kanaan.
6 Ezav je uzeo svoje žene, sinove i kćeri i sve ljude iz svoje kuće, svoje stado, svu svoju marvu i sve svoje imanje koje je stekao u zemlji Kanaan, pa je otišao u drugu zemlju daleko od svojega brata Jakova.
7 Njihov je posjed bio prevelik da bi mogli ostati zajedno, a zemlja, u kojoj su boravili kao došljaci nije im bila dosta velika za sva njihova stada.
8 Ezav je boravio na Gori Seiru. Ezav je Edom.
9 Ovo je rodoslovlje Ezava oca Edomaca, na Gori Seiru.
10 Ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz, sin Ade, žene Ezavove, Reuel, sin Basemate, žene Ezavove.
11 Elifazovi sinovi bili su: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenaz.
12 Timna bila je priležnica Elifazu, sinu Ezavovu; ona je rodila Elifazu Amaleka. To su bili sinovi Ade, Ezavove žene.
13 Ovo su bili Reuelovi sinovi: Nahat, Zerah, Šamah i Mizah. To su bili sinovi Basemate, žene Ezavove.
14 I ovo su bili sinovi Oholibame, žene Ezavove, kćeri Anine, kćeri Zibeonove. Ona je rodila Ezavu Jeuša, Jalama i Koraha.
15 Ovo su bili čelnici Ezavovih sinova: sinovi Elifaza, Ezavova prvorođenca, bili su: čelnik Teman, čelnik Omar, čelnik Zefo, čelnik Kenaz,
16 čelnik Korah, čelnik Gatam i čelnik Amalek. To su bili Elifazovi čelovođe u zemlji Edom. Oni su bili sinovi Adini.
17 Ovo su bili sinovi Reuela, sina Ezavova: čelnik Nahat, čelnik Zerah, čelnik Šamah, čelnik Mizah. To su bili glavari koji su proizašli od Reuela u zemlji Edom; to su sinovi Basemate, žene Ezavove.
18 Ovo su bili sinovi Oholibame, žene Ezavove: čelnik Jeuš, čelnik Jalam, čelnik Korah. Oni su bili glavari koji su proizašli od Oholibame, kćeri Anine, žene Ezavove.
19 To su bili Ezavovi sinovi, koji je Edom, i to su bili njihovi glavari.
20 Ovo su bili sinovi Seira, Horijca, koji su prebivali u zemlji: Lotan, Šobal, Zibeon, Ana,
21 Dišon, Ezer i Dišan. To su bili glavari Horejaca, Seirovi sinovi u zemlji Edom.
22 Lotanovi sinovi bili su: Hori i Heman, a sestra Lotanova Tamna.
23 Ovo su Šobalovi sinovi: Alvan, Manahat, Ebal, Šefo i Onam.
24 Ovo su bili Zibeonovi sinovi: oboje Aja i Ana. To je isti Ana koji je našao vruća vrela u pustinji kad je pasao magarca svojega oca Zibeona.
25 Ovo su bila djeca Anina: Dišon i Oholibama, kći Anina.
26 Ovo su bili Dišonovi sinovi: Hemdan, Ešban, Jitran i Keran.
27 Ovo su bili Ezerovi sinovi: Bilhan, Zaavan i Akan.
28 Ovo su bili Dišanovi sinovi: Uz i Aran.
29 Ovo su bili čelnici Horeja: čelnik Lotan, čelnik Šobal, čelnik Zibeon, čelnik Ana,
30 čelnik Dišon, čelnik Ezer, čelnik Dišan. To su čelnici Horijaca po njihovim rodovima u zemlji Seir.
31 Ovo su bili kraljevi koji su vladali u zemlji Edom prije nego je vladao kralj nad Izraelovim sinovima.
32 Kralj u Edomu bio je Bela, sin Beorov, a ime prijestolnici njegovoj bilo je Dinhaba.
33 Kad je umro Bela, mjesto njega kraljevao je Jobab, sin Zeraha iz Bosre.
34 Kad je umro Jobab, mjesto njega kraljevao je Hušam iz zemlje Temanita.
35 Kad je umro Hušam, mjesto njega kraljevao je Hadad, sin Bedadov koji je pobio Midjance na Moapskom polju; a ime njegovu gradu bilo je Avit.
36 Kad je umro Hadad, mjesto njega kraljevao je Samla iz Masreke.
37 Kad je umro Samla, mjesto njega kraljevao je Saul iz Rehobota na rijeci.
38 Kad je umro Saul, mjesto njega kraljevao je Baal-Hanan, sin Akborov.
39 Kad je umro Baal-Hanan, sin Akborov, mjesto njega kraljevao je Hadar, a ime njegovu gradu bilo je Pau. Njegova žena se zvala Mehetabela, kći Matrede, kćeri Mezahabove.
40 Ovo su imena Ezavovih čelnika po njihovim obiteljima, i mjestima i imenima: čelnik Tamna, čelnik Alva, čelnik Jetet,
41 čelnik Oholibama, čelnik Ela, čelnik Pinon,
42 čelnik Kenaz, čelnik Teman, čelnik Mibsar,
43 čelnik Magdiel, čelnik Iram. To su bili edomski čelnici po njihovim prebivalištima u zemlji koju su bili zaposjeli. Ezav je bio praotac Edomaca.

ĐM) Postanak Poglavlje 37
1 Jakov je boravio u zemlji, gdje je njegov otac bio stranac, u zemlji Kanaan.
2 Ovo je rodoslovlje Jakovljevo. Josip, mladić od sedamnaest godina, čuvao je ovce sa svojom braćom i pomagao je sinovima Bilhe i Zilpe, žena svojega oca. Josip bi javljao svojem ocu sve što bi se o njima loše govorilo.
3 A Izrael je volio Josipa više nego sve svoje sinove, jer je on bio sin njegove starosti. On mu je napravio i gornju haljinu u raznim bojama.
4 A kad su njegova braća vidjela, da ga njihov otac više voli nego svu njegovu braću, zamrzili su ga, te nisu mogli s njim lijepo govoriti.
5 Jedanput je Josip sanjao i pripovjedio san svojoj braći, a oni su ga još više zamrzili.
6 On im je pripovijedao: “Čujte kakav sam imao san.
7 Bili smo ondje i vezali snoplje u polju. Onda gle, moj se snop uspravio i ostao stojeći, a vaši se snopovi postavili unaokolo i klanjali se mojem snopu.”
8 Onda su mu njegova braća rekla: “Ti još hoćeš kraljevati nad nama i vladati s nama?” Tako su ga još više zamrzili zbog njegovih snova i njegovih riječi.
9 Onda je drugi put sanjao i opet san pripovjedio svojoj braći, i rekao: “Gle, sanjao sam opet jedan san. Ovaj put, sunce, mjesec i jedanaest zvijezda klanjali su mi se.”
10 Kad je to pripovjedio svojem ocu i svojoj braći, ukorio ga njegov otac i rekao mu: “Kakav je to san koji si imao? Zar da ja, tvoja majka i tvoja braća zaista dođemo i da se pred tobom do zemlje poklonimo?”
11 I otada su mu bila njegova braća zavidna, ali otac je to pamtio.
12 I kad su jedanput njegova braća otišla pasti ovce svojega oca kod Šekema,
13 Izrael je rekao Josipu: “Tvoja braća čuvaju ovce kod Šekema. Dođi, poslat ću te k njima.” A on mu odgovorio: “Evo me.”
14 Onda mu rekao: “Hajde i vidi kako su tvoja braća i kako je stado pa mi javi.” Tako ga poslao iz Doline Hebron, i on je otišao u Šekem.
15 A jedan čovjek ga našao gdje luta po polju i zapitao ga: “Što tražiš?”
16 On je odgovorio: “Tražim svoju braću, pa reci mi gdje sad čuvaju stado.”
17 Čovjek je odgovorio: “Otišli su dalje odavde; čuo sam ih govoriti: ‘Poći ćemo u Dotan.’” I otišao je Josip za svojom braćom i našao ih u Dotanu.
18 Oni su ga izdaleka opazili, i prije nego im se približio, skovali lukav dogovor protiv njega da ga ubiju.
19 Onda su oni rekli jedan drugomu: “Eno dolazi sanjar.
20 Hajde da ga sad ubijemo i da ga bacimo u neku jamu, pa ćemo onda reći da ga je prožderala divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova .”
21 Kad je to čuo Ruben, pokušao ga izbaviti iz njihovih ruku i rekao: “Nećemo ga ubijati.”
22 A Ruben im je rekao: “Ne prolijevajte krvi; bacite ga radije ondje u jamu u pustinji, ali ne stavljajte ruke na njega.” Tako ga je htjeo izbaviti iz njihove ruke i povratiti ga opet njegovom ocu.
23 I dogodilo se, čim je Josip došao svojoj braći, svukli su Josipu gornju haljinu, haljinu u raznim bojama koju je imao na sebi.
24 Zgrabili su ga i bacili ga u jamu, koja je bila prazna; nije bilo u njoj vode.
25 Onda su sjeli jesti; pa su podigli svoje oči i pogledali, a to je dolazila povorka Išmaelaca ondje od Gileada s njihovim devama koje su bile natovarene mirodijama, balzamom i smirnom, na putu da to odnesu u Egipat.
26 Juda je rekao svojoj braći: “Kakva korist ako ubijemo svojega brata i sakrijemo njegovu krv?
27 Hajde da ga prodamo Išmaelcima i da ne stavljamo ruke na njega, jer je naš brat i naše meso.” I njegova braća su ga poslušala.
28 I kad su prolazili midjanski trgovci, izvadili su Josipa iz jame i prodali ga za dvadeset srebrnjaka Išmaelcima, a ovi su odveli Josipa u Egipat.
29 Kad se Ruben vratio k jami i vidio da nema Josipa u jami, on je razderao svoje haljine,
30 vratio se svojoj braći i rekao: “Dječaka nema više tu, pa kamo ću ja sada?”
31 A oni su uzeli Josipovu haljinu, zaklali jare i zamočili haljinu u krv.
32 Onda su poslali haljinu u raznim bojama svojem ocu i poručili mu: “Gle što smo našli, vidi je li to haljina tvojega sina ili nije.”
33 A on ju prepoznao, i rekao: “To je haljina mojega sina. Divlja zvijer ga je prožderala. Rastrgan, rastrgan je Josip.”
34 Tada je Jakov rastrgao svoje haljine, stavio kostrijet oko bokova i tugovao dugo vremena za svojim sinom.
35 I podigli se svi njegovi sinovi i kćeri da ga utješe, ali se on nije dao utješiti i rekao: “Ne, s tugom ću sići u grob svojemu sinu.” Tako ga je oplakivao njegov otac.
36 Nato su ga Midjanci prodali u Egipat Potifaru, faraonovu dvorjaniku i zapovjedniku tjelesne straže.

ĐM) Postanak Poglavlje 38
1 Dogodilo se u ono vrijeme da je Juda otišao od svoje braće i posjetio nekoga čovjeka iz Adulamita po imenu Hira.
2 Ondje je Juda vidio kćer nekog Kanaanca, komu je bilo ime Šua; on ju uzeo za ženu i živio je s njom.
3 Ona je zatrudnjela i rodila sina, i on ga nazvao imenom Er.
4 Ona je opet zatrudnjela i rodila sina i nazvala ga imenom Onan.
5 Ona je zatrudnjela još jedanput i rodila još jednoga sina, kojega je nazvala imenom Šelah. Bila je u Kezibu gdje ga je rodila.
6 I Juda je uzeo ženu za svojega prvorođenca Era po imenu Tamaru.
7 Ali Er, prvorođenac Judin, nije bio po volji Gospodinu i Gospodin ga ubio.
8 Onda je rekao Juda Onanu: “Idi ženi svojega brata i uzmi ju sebi za ženu da pribaviš potomke svojem bratu.”
9 A Onan je znao da djeca ne bi pripadala njemu, prosipao bi Onan sjeme na zemlju kad bi bio sa ženom svojega brata da nije dao potomaka svojem bratu.
10 A Gospodinu je bilo mrsko što je radio, pa zato je i njega ubio.
11 I rekao je Juda svojoj snahi Tamari: “Prebivaj kao udovica u kući svojega oca dok poodraste moj sin Šelah.” On se, naime, bojao da bi mogao i ovaj umrijeti kao njegova braća. I Tamara je otišla i živjela u kući svojega oca.
12 A nakon nekog vremena, umrla je kći Šuaova, žena Judina, a Juda, nakon žalovanja, se zaputio sa svojim prijateljem Hirom Adulamcem u Tamnu, da bi dao ostrići svoje ovce.
13 A kad se javilo Tamari, rekavši: “Evo, baš ide tvoj svekar u Timnu da striže ovce.”
14 A ona je svukla sa sebe svoju udovičku odjeću, pokrila lice koprenom, i sjela ondje gdje se ide u Enaim, koji je na putu u Timnu; jer je ona vidjela da je Šelah bio odrastao, a nju nisu udali za njega.
15 Kad ju Juda opazio, pomislio je da je bludnica jer je bila pokrila svoje lice.
16 Tada je on skrenuo s puta k njoj i rekao: “Molim te daj da ti uđem.” Nije znao da mu je to bila snaha. A ona je rekla: “Što ćeš mi dati da mi uđeš?”
17 On je odgovorio: “Poslat ću ti jare od stada.” Ona je rekla: “Ali da mi daš zalog dok ga pošalješ.”
18 Tada je on rekao: “Kakav zalog da ti dam?” Ona je odgovorila: “Svoj pečatni prsten s vrpcom i svoj štap što ti je u ruci.” Onda joj je on to dao i ušao k njoj, i po njemu je zatrudnjela.
19 Ona je ustala i otišla, svukla svoju koprenu i odjenula opet svoju udovičku odjeću.
20 Juda je poslao jare po svojem prijatelju Adulamejcu, da natrag dobije od žene zalog, ali ju on nije našao.
21 Onda je pitao ljude njezina mjesta, rekavši: “Gdje je ona bludnica što obično sjedi u Enaimu na putu?” A oni su mu odgovorili: “Nije ovdje bilo bludnice.”
22 I vratio se on k Judi i rekao: “Ne mogu ju naći, a ljudi u mjestu su mi potvrdili: ‘Nije ovdje bilo bludnice.’”
23 Onda je Juda rekao: “Neka joj bude, samo da se ne osramotimo. Eto, ja sam joj poslao jare, a ti ju nisi našao.”
24 I dogodilo se oko tri mjeseca kasnije, javili su Judi: “Tvoja snaha Tamara je zabludila i povrh toga zatrudnjela.” Juda je rekao: “Izvedite ju van neka se spali.”
25 Kad su ju htjeli povesti van, poslala je ona poruku svojem svekru: “S čovjekom, čije su ove stvari, zatrudnjela sam.” I još mu poruči: “Pogledaj samo čiji je taj pečatni prsten s vrpcom i taj štap.”
26 Juda je pogledao te stvari i rekao. “Ona je pravednija nego ja, jer ju nisam dao svojem sinu Šelahu za ženu?” A on otada nije više prišao k njoj.
27 I dogodilo se za vrijeme rođenja, gle, a to su bili blizanci u njezinoj utrobi.
28 A kad je rađala, jedan je pružio ruku; a babica je uzela crven konac, privezala ga oko njegove ruke, rekavši: “Ovaj je izašao prvi.”
29 Tada je on povukao natrag svoju ruku, i njegov se brat pojavio; ona je rekla: “Kako si napravio prodor? Prodor neka bude na tebi” I zato su ga nazvali imenom Peres.
30 Poslije se pojavio njegov brat na čijoj je ruci bio crveni konac i nazvali su ga Zerah.
Josip kod Potifara u Egiptu

ĐM) Postanak Poglavlje 39
1 Josipa su doveli u Egipat. I Potifar, faraonov dvorjanik, zapovjednik tjelesne straže, Egipćanin, kupio ga od Išmaelaca, koji su ga ondje doveli.
2 A Gospodin je bio s Josipom, te mu je sve išlo za rukom. Ostao je on tako u kući svojega gospodara Egipćanina.
3 Njegov gospodar je vidio da je Gospodin s njim i da je Gospodin po njegovoj ruci davao uspjeh svim njegovim djelima.
4 Tako je Josip našao milost u njegovim očima, dvorio ga, i on ga postavio upraviteljem svoje kuće i povjerio mu sve svoje imanje.
5 I otkada ga je postavio upraviteljem svoje kuće i svega svojega imanja, otada je Bog blagoslovio kuću tomu Egipćaninu zbog Josipa, i blagoslov Gospodinov bio je na svemu što je imao u kući i u polju.
6 Zato je on povjerio sve svoje imanje rukama Josipovim i uz njega nije se više brinuo ni za što, osim za jelo što bi ga blagovao. A Josip je bio krasna stasa i lijepa lica.
7 I dogodilo se, poslije nekog vremena žena njegova gospodara zagledala se u Josipa i rekla mu: “Legni sa monm.”
8 Ali je on to odbio i rekao ženi svojega gospodara: “Eto, moj gospodar se ne brine za mene ni za što u kući i sve što posjeduje meni je povjerio.
9 Sam nije veći od mene u ovoj kući i ništa mi ne uskraćuje osim tebe, jer si mu žena. Pa kako bi ja mogao napraviti tako grdno zlo i sagriješiti protiv Boga?”
10 I tako je ona dan na dan govorila Josipu, on ju nije poslušao, da legne s njom i da bi bio s njom.
11 A kad je jednoga dana Josip došao u kuću na svoj posao, a nije bilo nikoga od ukućana unutra,
12 prihvatila ga ona za njegovu haljinu, rekavši: “Legni sa monm.” A on je pustio svoju haljinu u njezinoj ruci, pobjegao i otrčao van.
13 Kad je ona vidjela da je pustio svoju haljinu u njezinoj ruci i pobjegao van,
14 pozvala je svoje sluge i govorila im, rekavši: “Vidite, on nam je doveo Hebrejca da nas sramoti. On je ušao k meni da legne sa monm, a ja sam glasno povikala.
15 A kad je on čuo da sam glasno povikala, ostavio je svoju haljinu pokraj mene, pobjegao je i otrčao van.”
16 I ona je stavila njegovu haljinu uz sebe dok njegov gospodar dođe kući.
17 Onda mu je pripovijedila isto, rekavši: “Hebrejac sluga koga si nam doveo, ušao je k meni da me osramoti.
18 Ali kad sam ja povikala iza glasa, on je ostavio svoju haljinu kod mene i pobjegao van.”
19 A kad je čuo njegov gospodar riječi svoje žene koje mu je izgovorila, rekavši: “Tako mi je napravio tvoj sluga,” i jako se razljutio.
20 Tada ga je Josipov gospodar uzeo i bacio u zatvor gdje su bili kraljevi sužnji. I on je ležao ondje u zatvoru.
21 Ali je Gospodin bio s Josipom, iskazao mu milost, i stekao mu naklonost tamničarovu.
22 I tamničar je povjerio Josipu sve sužnje koji su bili u zatvoru; sve što bi se ondje vršilo, vršilo bi se po njegovoj zapovijedi.
23 Tamničar nije više nadgledao ono što je bilo u Josipovoj ruci, jer je Gospodin bio s njim i što god je on poduzeo, Gospodin je tomu davao uspjeh.

ĐM) Postanak Poglavlje 40
1 Dogodilo se poslije toga da su skrivili peharnik i pekar egipatskog kralja svojem gospodaru, egipatskom kralju.
2 I faraon se razljutio na svoja dva dvorjanika, na glavnog peharnika i na glavnog pekara,
3 i dao ih u kući zapovjednika tjelesne straže baciti u isti zatvor u kojem je Josip bio zatvoren.
4 Zapovjednik tjelesne straže im je odredio Josipa da ih poslužuje; tako su bili duže vremena u zatvoru.
5 Onda su peharnik i pekar egipatskog kralja, koji su bili zatvoreni u zatvoru sanjali san, obojica; san od svakoga iste noći i san od svakoga od njih imao je svoje značenje.
6 Kad je sutradan Josip došao k njima, opazio je da su žalosni.
7 On je zapitao faraonove dvorjanike koji su bili s njim zatvoreni u kući njegova gospodara: “Zašto su vam lica danas tako žalosna?”
8 Oni su mu odgovorili: “Sanjali smo san, a za to nema tumača.” A Josip im je rekao: “Ne spada li tumačenje na Boga? Hajde, pripovjedite mi ih.”
9 Onda je glavni peharnik ispripovjedio Josipu svoj san, rekavši: “Vidio sam u snu pred sobom čokot,
10 a na čokotu su bile tri loze; izgledalo je kao da je napupao, procvao i grožđe na njemu sazrelo u isti čas.
11 Tada je u mojoj ruci bila čaša faraonova i ja sam uzeo grožđe, iscijedio ga u čašu faraonovu i dao sam čašu faraonu u ruku.”
12 Josip mu je rekao: “Tumačenje toga je ovo: tri loze tri su dana.
13 Sada u sljedeća tri dana faraon će uzdići tvoju glavu i vratiti te u tvoju službu, i ti ćeš davati čašu faraonu posve kao i prije dok si mu bio peharnik.
14 Ali se sjeti mene kad ti bude dobro, pa mi napravi uslugu i spomeni me faraonu da me izbavi iz ove kuće.
15 Jer zaista sam silom odveden iz zemlje Hebreja, a i ovdje nisam počinio ništa za što bi me se moralo baciti u zatvor.”
16 Kad je glavni pekar vidio kako je tumačenje bilo dobro rekao je Josipu: “I ja sam sanjao, imao sam na svojoj glavi tri bijele košarice.
17 U najgornjoj košarici bilo je svakojakih peciva za faraona, ali su ih ptice jele iz košarice na mojoj glavi.”
18 Rekao je Josip ovako: “Tumačenje toga je ovo: tri košarice tri su dana.
19 U sljedeća tri dana faraon će uzdići sa tebe tvoju glavu i objesit će te na vješala, a ptice će s tebe jesti meso.”
20 I dogodilo trećega dana, a to je bio faraonov rođendan, pripremio je on gozbu za sve svoje dvorjanike; i uzdigao glavu glavnom peharniku i glavnom pekaru između svojih dvorjanika.
21 Glavnog peharnika postavio je opet u njegovu peharničku službu, i on je opet stavljao čašu u ruku faraonu.
22 A glavnog pekara dao je objesiti, posve prema tumačenju što im ga je dao Josip.
23 Ali glavni peharnik se nije sjetio Josipa, nego ga zaboravio.

ĐM) Postanak Poglavlje 41
1 Tada se dogodilo, nakon dvije pune godine, da je faraon sanjao: Gle, stajao je pokraj rijeke.
2 Iznenada izišlo je iz rijeke sedam krava, lijepih i debelih; one su pasle po livadi.
3 Tada je iza njih izišlo iz rijeke sedam drugih krava, grdih i mršavih i stajale su uz druge krave na obali rijeke.
4 I grde i mršave krave proždrle su onih sedam krava lijepih i debelih. Tako se faraon probudio.
5 On je spavao i sanjao drugi put; i iznenada je izraslo sedam klasova, jedrih i lijepih, na jednoj slamci.
6 I gle, isklijalo je sedam klasova sitnih, od istočnog vjetra opaljenih.
7 A sitni klasovi progutali su sedam klasova debelih i punih. Faraon se probudio i opazio da je to bio san.
8 I dogodilo se ujutro se osjećao uznemiren, pa dao pozvati sve egipatske čarobnjake i mudrace. Faraon im je pripovjedio svoje sne, ali se nije našao ni jedan koji bi ih mogao faraonu protumačiti.
9 Onda je progovorio faraonu veliki peharnik, rekavši: “Danas se sjećam svoje krivnje.
10 Kad se jednom faraon rasrdio na svoje dvorjanike i mene dao zatvoriti u kući zapovjednika tjelesne straže, mene i velikoga pekara.
11 U istoj noći sanjali smo, ja i on. Svaki od nas imali smo san koji je od svakoga od nas imao je svoje značenje.
12 A bio je ondje s nama jedan mladi Hebrejac, rob zapovjednika tjelesne straže. Njemu smo to pripovijedili i on nam je protumačio naše sne; on je svakomu pravo protumačio san.
13 I bilo je da kako nam je protumačio, tako se dogodilo: mene su opet postavili u moju službu, a onoga dali objesiti.”
14 Tada je faraon poslao i dao pozvati Josipa, i oni su ga brzo izveli iz zatvora; ošišao je kosu i preodjenuo se, te došao pred faraona.
15 Faraon je rekao Josipu: “Imao sam san, ali nitko ga ne zna protumačiti. A za tebe sam čuo da samo trebaš čuti san i odmah ga možeš protumačiti.”
16 Josip je rekao faraonu ovako: “Ne mogu ja, nego će Bog dati faraonu odgovor mira.”
17 Faraon je pripovijedao Josipu: “U mojem snu stajao sam na obali rijeke.
18 Iznenada je izišlo iz rijeke sedam krava, debelih i lijepih; one su pasle po livadi.
19 Tada je iza njih izišlo sedam drugih krava, loših, grdih i mršavih; nikad nisam vidio u cijelom Egiptu tako grdih kao što su bile ove.
20 I grde i mršave krave proždrle su onih prvih sedam debelih krava.
21 Kad su one bile pojedene, nitko ne bi mogao reći da su ih pojele, jer su opet bile grde kao i prije. Tako sam se probudio.
22 I vidio sam u svojem snu: iznenada izraslo na jednoj slamci, sedam punih i lijepih klasova.
23 I gle, isklijalo je sedam klasova sitnih, od istočnog vjetra opaljenih.
24 A sitni klasovi progutali su sedam klasova debelih i punih. Ovo sam pripovjedio čarobnjacima, ali mi ih nitko ne zna protumačiti.”
25 Onda je Josip rekao faraonu: “Sni faraonovi su samo jedan. Bog je objavio faraonu što kani izvesti.
26 Sedam lijepih krava znači sedam godina, i sedam lijepih klasova znači sedam godina; snovi su samo jedan.
27 I sedam krava mršavih i grdih koje su izašle iza onih znači sedam godina, i sedam klasova praznih, od istočnog vjetra opaljenih znači sedam gladnih godina.
28 To sam mislio kad sam rekao faraonu: Bog je pokazao faraonu što kani izvesti.
29 Eto, doći će sad sedam godina kad će vladati u cijeloj zemlji Egipat veliko izobilje.
30 Ali iza njih nastat će sedam gladnih godina i neće ostati ni traga od svega izobilja u zemlji Egipat, i glad će uništiti zemlju.
31 Od izobilja neće se ni znati u zemlji zbog gladi koja će poslije doći, jer će biti vrlo velika.
32 A što je faraon dvaput uzastopce sanjao, to znači da je Bog to tvrdo odlučio, i Bog će to bez otezanja izvesti.
33 I sada neka potraži faraon čovjeka mudra i razumna i neka ga postavi nad egipatskom zemljom.
34 Neka nadalje faraon odmah postavi nadglednike po zemlji i neka pokupi petinu od egipatske zemlje u sedam godina izobilja.
35 Neka se pokupi sav prihod žetve ovih dobrih godina što sad dolaze, i neka se saspe žito na raspolaganje faraonovo kao zaliha u gradovima, i neka se pohrani ondje.
36 Onda će ta zaliha hrane biti za sedam gladnih godina što će doći na Egipat, tako da zemlja ne bude uništena glađu.”
37 Ovaj govor je bio po volji faraonu i svima njegovim dvorjanicima.
38 I faraon je rekao svojim dvorjanicima: “Možemo li naći čovjeka u kojem bi bio Božji Duh kao u ovomu?”
39 Tada je faraon rekao Josipu: “Kad je tebi objavio Bog sve ovo, nema nikoga koji bi bio tako mudar i razuman kao ti.
40 Ti ćeš biti nad mojom kućom, i sav moj narod pokorit će se tvojim zapovijedima, samo ću prijestoljem ja biti veći od tebe.”
41 I faraon je rekao Josipu: “Evo, postavljam te nad cijelom egipatskom zemljom.”
42 I skinuo je faraon svoj pečatni prsten sa svoje ruke i stavio ga Josipu na ruku, dao ga onda odjenuti u haljine od najljepšeg platna i stavio mu zlatni lanac oko vrata.
43 I dao ga voziti na svojim drugim kolima i pred njim klicati: “Na koljena.” Tako ga je postavio nad cijelom egipatskom zemljom.
44 Faraon je još rekao Josipu: “Ja sam doduše faraon, ali protiv tvoje volje neka nitko ne makne ruke ili noge u zemlji Egipat.”
45 Faraon je dao Josipu ime Zafnat-Paneah i dao mu za ženu Asenatu, kćer Poti-Fere, svećenika u Onu. Tako je Josip otišao da proputuje svu egipatsku zemlju.
46 Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u službu faraona i egipatskog kralja. A Josip otišavši od faraona, obišao je svu egipatsku zemlju.
47 I u sedam rodnih godina zemlja je donijela urod u izobilju.
48 On je pokupio sav prihod žetve koje je bilo u tih sedam godina u Egiptu i dao nanositi žito u gradove; u svaki je grad nanosio žito s okolnih polja.
49 Tako je Josip nakupio žita kao pijeska u moru, u tolikoj množini da ga je prestao mjeriti, jer se više nije dalo mjeriti.
50 Prije nego je nastala glad, rodili su se Josipu dva sina: rodila mu ih Asenata, kći Poti-Fere, svećenika u Onu.
51 Svojega prvorođenca Josip je nazvao imenom Manaseh, jer: “Bog je napravio da zaboravim svu svoju nesreću i svu kuću svojega oca.”
52 A drugoga je nazvao imenom Efraim, jer: “Bog me napravio plodnim u zemlji moje nevolje.”
53 A kad je prošlo sedam godina izobilja u zemlji Egipat,
54 nastalo je sedam gladnih godina kako je bio Josip prorekao. Bila je glad u svim zemljama, ali u cijeloj zemlji Egipat bilo je kruha.
55 A kad je počela gladovati i sva egipatska zemlja, narod je zavapio faraonu za kruh; a faraon je uputio sve Egipćane: “Idite k Josipu i što vam on rekne, to vršite.”
56 Glad je vladala po cijeloj površini zemlje, a Josip je dao otvoriti sve žitnice i prodavao je žito Egipćanima. A glad je pritiskivala egipatsku zemlju sve više.
57 Iz svih zemalja su dolazili k Josipu u Egipat kupiti žita, jer je bila velika glad u svim zemljama.

ĐM) Postanak Poglavlje 42
1 Kad je Jakov čuo da ima žita u Egiptu, rekao je svojim sinovima: “Što tu zurite jedan u drugoga?”
2 I još je rekao: “Zaista čuo sam da ima žita u Egiptu. Idite i kupite nam ondje žita da ostanemo na životu i ne pomremo.”
3 I tako su desetorica braće Josipove sišli kupiti žita u Egiptu.
4 Ali Benjamina, brata Josipova, nije Jakov poslao s njegovom braćom, jer je rekao: “Da ga ne bi snašla kakva nesreća.”
5 I tako su došli među drugima, koji su pridolazili, i Izraelovi sinovi da bi kupili žita, jer je i u zemlji Kanaan vladala glad.
6 A Josip je bio upravitelj u zemlji; on je bio koji je prodavao žito svima ljudima u zemlji. I Josipova braća su došla i poklonila se pred njim sve do zemlje.
7 Josip je vidio svoju braću i prepoznao ih, ali se pravio njima kao stranac, oštro se otresao na njih i rekao im: “Odakle dolazite?” Oni su odgovorili: “Iz zemlje Kanaan, da bi kupili žita.”
8 Tako je Josip je prepoznao svoju braću, a oni njega nisu prepoznali.
9 Onda se Josip sjetio snova koje je nekada sanjao o njima, i rekao im: “Vi ste uhode, i dolazite ovdje da izvidite gdje zemlja ima slabo mjesto.”
10 Oni su mu odgovorili: “Ne, gospodaru, nego tvoje sluge su došle kupiti žita.
11 Mi smo svi sinovi jednoga čovjeka, mi smo pošteni ljudi; tvoje sluge nisu uhode.”
12 Ali im je on rekao: “Ne, nego ste došli da izvidite gdje zemlja ima slabo mjesto.”
13 Oni su mu rekli: “Dvanaest tvojih sluga su braća, sinovi jednoga čovjeka u zemlji Kanaan, ali eto, najmlađi je sada s našim ocem, a jedinoga više nema.”
14 A Josip im rekao: “Kako sam vam rekao tako jest, rekavši vam: ‘Vi ste uhode.’
15 O tom ćete biti iskušani: tako mi živoga faraona, nećete izići odavde dok ne dođe ovdje vaš najmlađi brat.
16 Pošaljite jednoga između sebe da dovede vašega brata, a vi drugi idete u zatvor, da se tako ispitaju vaše izjave, je li istina kod vas ili nije. Drukčije, tako mi živoga faraona, vi ste uhode.”
17 On ih je dao zajedno zatvoriti na tri dana.
18 Onda treći dan Josip im je rekao: “Uradite ovo i ostanite na životu, jer se ja bojim Boga:
19 Ako ste pošteni ljudi, onda neka ostane jedan od vas braće zatvoren u zatvoru, a vi drugi idite i uzmite sobom žito za svoju gladnu družinu.
20 I dovedite mi ovdje svojega najmlađeg brata, tako će se pokazati da su vaše izjave istinite, i vi nećete umrijeti.” Oni su pristali na to.
21 Onda su rekli jedan drugomu: “Zaista smo skrivili na svojem bratu, jer smo vidjeli njegovu duševnu muku dok nas je molio za milost, a mi ga nismo htjeli čuti, i zato je na nas došla ova nesreća.”
22 Ruben ih je prekorio, rekavši: “Nisam li vam rekao, ne griješite protiv dječaka, ali me niste htjeli poslušati. Stoga se sada traži od nas račun za njegovu krv.”
23 Oni nisu znali da ih Josip razumije, jer je on s njima razgovarao preko tumača.
24 On se okrenuo od njih i zaplakao. Potom se opet vratio k njima i razgovarao je s njima. Onda je dao između njih uzeti Šimuna i svezati ga pred njihovim očima.
25 Potom je Josip zapovjedio da im se napune vreće žitom, a pritom da se svakomu njegov novac opet stavi u njegovu vreću, i da im se da hrana za put. Tako su s njima postupili.
26 Tako su oni natovarili svoje žito na svoje magarce i otišli odande.
27 A kad je jedan od njih u prenoćištu otvorio svoju vreću da nahrani svojega magarca, opazio svoje novce koji su bili odozgor u njegovoj vreći.
28 On je rekao svojoj braći: “Moji su novci opet tu, evo ih u mojoj vreći.” I zadrhtalo je srce u njima. Prestrašeni pogledali su jedan drugoga i rekli: “Zašto nam je to Bog uradio?”
29 Tada su otišli svojem ocu u zemlju Kanaan, i pripovjedili mu sve što se dogodilo, rekavši:
30 “Čovjek koji je gospodar one zemlje, otresao se oštro na nas i držao nas za ljude koji su došli uhoditi zemlju.
31 A mi smo mu odgovorili: ‘Mi smo pošteni ljudi, mi nismo uhode.
32 Nas je dvanaest braće, sinovi jednoga oca; jednoga više nema, a najmlađi je sada s našim ocem u zemlji Kanaan.’
33 Onda čovjek koji je gospodar one zemlje, rekao nam je: ‘Ovako ću doznati, da ste pošteni ljudi: jednoga od vas braće ostavite kod mene i uzmite sobom sve što trebate za svoje gladnu družinu.
34 Ali morate mi dovesti svojega najmlađeg brata; tako ću doznati da niste uhode nego pošteni ljudi. Onda ću vam vratiti i vašega brata, i vi ćete moći u zemlji slobodno trgovati.’”
35 A kad smo praznili svoje vreće, svaki je našao zavežljaj svojih novaca u svojoj vreći. Kad su vidjeli zavežljaje svojih novaca, prestrašili su se oni i njihov otac.
36 Rekao im je njihov otac Jakov: “Vi ste napravili da ostanem bez djece: Josipa više nema, Šimuna više nema, a sad mi hoćete oduzeti i Benjamina. Sve se to spušta protiv mene.”
37 Onda je Ruben rekao svojem ocu ovako: “Ubij dva moja sina ako ti ga ne dovedem natrag. Povjeri ga meni i ja ću ti ga opet dovesti.”
38 Ali je on rekao: “Moj sin ne ide s vama; njegov je brat, eto, mrtav, i on je ostao sam. Ako bi ga snašla kakva nesreća na putu kojim idete, onda biste moju sijedu kosu od tuge stavili u grob.”

ĐM) Postanak Poglavlje 43
1 Tada je bila velika glad u zemlji.
2 I dogodilo se, kad su potrošili sve žito koje su bili donijeli iz Egipta, rekao im njihov otac: “Idite opet ondje i kupite nam nešto hrane.”
3 Ali mu progovorio Juda, rekavši: “Onaj čovjek nam je zaprijetio, rekavši: ‘Ne dolazite mi na oči ako ne bude s vama vaš brat.’”
4 Ako ćeš pustiti s nama našega brata mi ćemo otići dolje i kupit ćemo ti hrane.
5 A ako ga nećeš pustiti s nama, onda ne idemo ondje, jer nam je rekao onaj čovjek: ‘Ne dolazite mi na oči, ako ne bude s vama vaš brat.’”
6 A Izrael je rekao: “Zašto ste mi tu muku nanijeli i rekli tomu čovjeku da imate još jednoga brata?”
7 A oni su mu rekli: “Čovjek se potanko raspitivao za nas i za našu rodbinu i zapitao je: ‘Je li vaš otac još živ? I Imate li još kojega brata?’ Mi smo mu odgovorili na njegova pitanja. Jesmo li mogli znati da će reći: ‘Dovedite ovdje svojega brata?’”
8 Tada je Juda zamolio svojega oca Izraela: “Pusti dječaka sa monm; onda ćemo se zaputiti i otići ondje da ostanemo na životu i ne pomremo mi, ti i naša djeca.
9 Ja jamčim za njega i iz mojih ruku zatraži ga. Ako ti ga ne dovedem natrag i ne stavim ti ga pred oči, bit ću ti kriv svega vijeka.
10 Da nismo tako dugo oklijevali, do sada bismo se sigurno već dva puta vratili.”
11 Onda im je rekao njihov otac Izrael: “Kad mora biti, onda uradite ovako: uzmite što najbolje ima u ovoj zemlji u svoje vreće i ponesite onomu čovjeku na dar, nešto balzama i nešto meda, mirodija i smirne, lješnjaka i badema.
12 Uzmite sobom novaca dvaput toliko, a novce koji su vraćeni odozgor u vašim vrećama uzmite opet sobom; možda je tu zabuna.
13 I svojega brata uzmite sobom, dignite se pa idite opet k onomu čovjeku.
14 Bog Svemoćni neka da da nađete milost kod onoga čovjeka i da vam on opet pusti vašega brata i Benjamina. A ja ostanem bez djece, neka ostanem bez djece.”
15 Onda su ljudi uzeli taj dar, i dvaput toliko novaca, uzeli su sobom i Benjamina, podigli se, otišli u Egipat i stupili pred Josipa.
16 A kad je Josip vidio s njima Benjamina, zapovjedio je upravitelju svoje kuće: “Odvedi te ljude u moju kuću, zakolji jedno živinče i priredi ga, jer će ti ljudi o podne jesti sa monm.”
17 Tada je čovjek uradio kako mu je Josip zapovjedio i odveo je ljude u Josipovu kuću.
18 A ljudi su se bojali kad su bili povedeni u Josipovu kuću, i rekli su: “Zbog novaca koji su prvi put bili stavljeni natrag u naše vreće, vode nas ovdje unutra da nas optuže i domognu se nas i naših magaraca, te nas onda uzmu za robove.”
19 Kad su pristupili bliže k upravitelju Josipove kuće, progovorili su mu na kućnim vratima,
20 rekavši: “Gospodaru, uistinu mi smo već jedanput prije došli ovdje kupiti hrane;
21 pa kad smo došli na mjesto prenoćišta i otvorili svoje vreće, našli su se novci svakoga od nas odozgor u njegovoj vreći, novci naši po svojoj punoj težini; a mi to sad donosimo natrag.
22 A imamo sobom i druge novce za kupiti hrane. Ne znamo tko nam je to stavio naše novce u naše vreće.”
23 A on je odgovorio: “Budite mirni i ništa se ne bojte. Vaš Bog i Bog vašega oca potajno je stavio blago u vaše vreće; ja sam primio vaše novce.” Onda im je izveo Šimuna.
24 Nato su uveli ljude u Josipovu kuću, donijeli im vode, i oni su oprali sebi noge, a njihovim magarcima su položili hranu.
25 Tada su oni pripravili dar, prije nego je Josip o podne došao, jer su bili čuli da će oni ondje ručati.
26 Kad je Josip došao u kuću, izručili su mu u kući dar koji su ponijeli sobom i poklonili su mu se sve do zemlje.
27 On ih je zapitao za zdravlje i rekao: “Je li vaš otac dobro, starac za koga ste mi govorili; je li još živ?”
28 Oni su odgovorili: “Dobro je tvoj sluga, naš otac, još je živ.” I oni klanjajući se pali su na koljena.
29 Tada je on podignuo svoje oči i opazio svojega brata Benjamina, sina svoje majke, te zapitao: “Je li vam to najmlađi brat o kojem ste mi govorili?” Onda pridoda: “Bog neka ti bude milostiv, moj sinko.”
30 Josipu se srce uzbudilo zbog brata, i bilo mu je da zaplače. Stoga je ušao u svoju sobu i tu se isplakao.
31 Tada se umio, izašao opet van svladavajući se rekao je: “Poslužite jelo.”
32 Onda su mu postavili posebno mjesto, posebno njima i posebno Egipćanima, koji su jeli s njim odijeljeno od njih, jer Egipćani ne smiju jesti s Hebrejima, zato što je to Egipćanima odurno.
33 Sjedili su pred njim, od najstarijega do najmlađega, točno po dobi razmješteni; zato su ljudi gledali jedan drugoga začuđeni.
34 Onda je dao donositi od jela koja su bila pred njim; a dio što se davao Benjaminu bio je pet puta veći od drugih. Tako su oni pili i veselili se s njim.

ĐM) Postanak Poglavlje 44
1 Nato je on zapovjedio upravitelju svoje kuće, rekavši: “Napuni vreće ovih ljudi hranom, koliko god mogu ponijeti i svakomu stavi odozgor njegove novce.
2 I moju srebrnu čašu stavi najmlađemu u vreću odozgor njegove novce za žito.” I on je napravio kako mu je Josip zapovjedio.
3 Čim je svanulo jutro, otpustili su ljude s njihovim magarcima.
4 A kad su bili ostavili grad i nisu još bili daleko odmakli, Josip je zapovjedio upravitelju svoje kuće: “Ustani, pohitaj za ljudima, i kad ih stigneš reci im: ‘Zašto ste vratili zlo za dobro?
5 Zašto ste ukrali srebrnu čašu? Nije li to čaša iz koje pije moj gospodar i iz koje on proriče? Tako radeći zlo ste počinili.’”
6 Tako ih je on stignuo i izgovorio im te iste riječi.
7 A oni su mu rekli: “Kako može gospodar takvo što reći? Bože sačuvaj da tvoje sluge naprave takvo što.
8 A mi smo ti donijeli natrag iz zemlje Kanaan novce koje smo našli odozgor u svojim vrećama. Pa kako bismo mogli ukrasti iz kuće tvojega gospodara srebro ili zlato?
9 U koga se od tvojih sluga nađe, taj neka umre, a mi ćemo, dragi gospodaru, biti tvoji robovi.”
10 I on je rekao: “Sada neka bude tako kako ste rekli; a onaj kod koga će se naći bit će moj rob, a vi ostali bit ćete slobodni”
11 Tada je brže skinuo svaki svoju vreću na tlo, i svaki je otvorio svoju vreću.
12 A on je počeo tražiti; počeo od najstarijega i došao do najmlađega, i našla se čaša u Benjaminovoj vreći.
13 Onda su oni razderali svoje haljine; i svaki je opet natovario svojega magarca, vratili se natrag u grad.
14 A Juda i njegova braća došli su u Josipovu kuću, a on je još bio ondje, i bacili se pred njim na zemlju.
15 A Josip im rekao: “Što ste to uradili? Zar niste znali da čovjek kao ja može prorokovati?”
16 Onda je Juda rekao: “Što ćemo reći svojem gospodaru, što da govorimo i kako da se opravdamo? Bog je pronašao zlodjela tvojih sluga. Eto, mi smo sad svi robovi svojem gospodaru, mi i ovaj u koga se našla čaša.”
17 A on je rekao: “Daleko neka je to od mene, da ja tako pravim; ali u koga se našla čaša, samo on neka mi bude rob; a vi drugi idite s mirom svojemu ocu.”
18 Onda je k njemu pristupio Juda i rekao: “Molim, gospodaru, tvoj sluga bi htjeo progovoriti riječ svojem gospodaru, i ne srdi se na svojega slugu, jer ti si, eto, jednak faraonu.
19 Moj gospodar zapitao je svoje sluge, rekavši: ‘Imate li još oca ili brata?’
20 Mi smo odgovorili svojem gospodaru: ‘Imamo još stara oca i malena brata koji mu se rodio u starosti; njegov je pravi brat umro, i tako je on ostao još sam od svoje majke, i zato je ljubimac svojega oca.’
21 Ti si zapovjedio svojim slugama: ‘Dovedite ga k meni, htjeo bih ga vidjeti svojim očima.’
22 Odgovorili smo svojem gospodaru: ‘Ne može dječak ostaviti svojega oca; kad bi ostavio svojega oca, njegov otac bi umro.’
23 A ti si rekao svojim slugama: ‘Ako ne dođe s vama vaš najmlađi brat, onda ne smijete više na moje oči.’
24 I kad smo se vratili tvojem sluzi, mojem ocu, priopćili smo mu riječi mojega gospodara.
25 Opet nam je naš otac rekao: ‘Idite opet ondje i kupite nam nešto hrane.’
26 A mi smo rekli: ‘Ne možemo ondje sići, ako naš najmlađi brat ne pođe s nama, onda ćemo sići, jer ne smijemo na oči onomu čovjeku ako ne bude s nama naš najmlađi brat.’
27 Onda nam rekao tvoj sluga, moj otac: ‘Znate sami da mi je moja žena rodila samo dva sina.
28 Jedan je otišao od mene, mislim da je bio rastrgan, jer do danas ga nisam više vidio.
29 Ako mi sad još i ovoga odvedete i snađe ga kakva nesreća, spravit ćete onda moju sijedu kosu od tuge u grob.’
30 Pa stoga kad bih ja sada došao natrag tvojemu sluzi, svojem ocu, a dječaka, čiji je sav život vezan uz njega, ne bi bilo s nama,
31 on bi umro kad bi vidio da nema dječaka; i tvoje sluge zaista bi spravile sijedu kosu tvojega sluge, našega oca, od tuge u grob.
32 Jer je tvoj sluga pred svojim ocem jamčio za dječaka kad je obećao: ‘Ako ti ga ne dovedem natrag, bit ću onda svojem ocu kriv dok sam živ.’
33 Zato neka tvoj sluga, molim, ostane mjesto dječaka, da bude rob mojem gospodaru, a dječak neka ide sa svojom braćom.
34 Jer kako bih se ja mogao vratiti svojemu ocu bez dječaka. Ne bih mogao gledati jad što bi snašao mojega oca.”

ĐM) Postanak Poglavlje 45
1 Onda se Josip nije više mogao dalje suzdržati pred svima koji su stajali oko njega, i povikao je: “Neka svi izađu ispred mene.” Tako nije bilo nikoga uz njega kad se Josip pokazao svojoj braći.
2 On je plakao tako glasno da su ga čuli Egipćani, a dočula je za to i kuća faraonova.
3 Tada je Josip rekao svojoj braći: “Ja sam Josip; jeli moj otac još živ.” Ali njegova braća nisu mu mogla odgovoriti, tako su bili zapanjeni pred njim.
4 A Josip je rekao svojoj braći: “Samo pristupite bliže k meni.” Kad su pristupili bliže, rekao je: “Ja sam vaš brat Josip onaj kojega ste prodali u Egipat.
5 Ali sad se ništa ne uznemirujte i ne korite sebe zato što ste me prodali ovdje, jer me Bog poslao pred vama da vas održi na životu.
6 Već dvije godine vlada glad u zemlji, a bit će još pet godina u kojima neće biti ni oranja ni žetve.
7 Ali Bog me poslao pred vama da vas sačuva na zemlji i da vam spasi život velikim izbavljenjem.
8 Tako niste vi koji ste me ovdje prodali, nego Bog, jer on me postavio ocem faraona i gospodarom cijele njegove kuće i vladarom cijele egipatske zemlje.
9 Požurite mojemu ocu i javite mu: ‘Ovako poručuje tvoj sin Josip: Bog me postavio gospodarom svega Egipta; siđi k meni bez otezanja.
10 Prebivat ćeš u zemlji gošenskoj i bit ćeš blizu mene, ti i tvoja djeca, i tvoja unučad, i tvoje ovce, i tvoja goveda i sve tvoje imanje.
11 Ja ću te ovdje snabdijevati, tako da nećeš osiromašiti sa svojom obitelji i sa svim što imaš; jer će još pet godina potrajati glad.
12 Eto, vidite vi i moj brat Benjamin svojim očima da sam to ja i da vam to moja usta govore.
13 Tako ćete javiti mojem ocu moje visoko dostojanstvo u Egiptu i sve što ste vidjeli; pa onda brzo dovedite ovdje mojega oca.”
14 Onda je pao oko vrata svojem bratu Benjaminu i plakao, a Benjamin je plakao o njegovom vratu.
15 Povrh toga izljubio je svu ostalu svoju braću i plakao nad njima. Potom su njegova braća s njim razgovarala.
16 A i u kuću faraonovu dopro je glas, rekavši: “Došla su braća Josipova.” Tako je to bilo drago faraonu i njegovim dvorjanicima.
17 I faraon je rekao Josipu: “Reci svojoj braći neka naprave ovo: ‘Natovarite svoje životinje i idite u zemlju Kanaan.
18 Uzmite svojega oca i svoje obitelji i dođite k meni; dat ću vam sve najbolje što ima egipatska zemlja, i uživat ćete od obilja ove zemlje.
19 Sada ti zapovjedam ovo: Uzmite sebi kola iz egipatske zemlje za svoju djecu i za svoje žene, posadite i svojega oca i dođite ovdje.
20 Nemojte žaliti za vašim stvarima, jer će biti vaše sve što ima najbolje u zemlji Egipat.’”
21 Izraelovi sinovi su uradili tako. Josip im je dao kola po zapovijedi faraonovoj; isto tako opskrbio ih hranom za put.
22 I svakom od njih dao je nove haljine; a Benjaminu je dao tri stotine srebrnjaka i petere haljine.
23 A svojem ocu je poslao deset magaraca natovarenih najboljim plodovima kojih ima u Egiptu, i deset magarica natovarenih žitom, kruhom i jestivom ocu za put.
24 Tako je on ispratio svoju braću, i kako su odlazili on im je rekao: “Nemojte se putom svađati.”
25 Tako su otišli iz Egipta i došli u zemlju Kanaan svojemu ocu Jakovu.
26 Oni su mu javili, rekavši: “Josip je još živ, i on vlada nad cijelom egipatskom zemljom.” Ali se Jakovu srce skamenilo, jer im nije vjerovao.
27 Ali kad su mu ispripovjedili sve što im rekao Josip, i kad je vidio kola koja je poslao Josip da ga dovezu, onda je oživio duh njihovu ocu Jakovu.
28 Tada je rekao Izrael: “Dosta, Josip moj sin još je živ. Poći ću i vidjeti ga prije nego umrem.”

ĐM) Postanak Poglavlje 46
1 Tako se zaputio Izrael sa svim što je imao i došao u Beer-Šebu, te prineo žrtvu Bogu svojega oca Izaka.
2 Bog je progovorio Izraelu u jednom noćnom viđenju, i pozvao ga: “Jakove, Jakove.” A on je odgovorio: “Evo me.”
3 On je rekao: “Ja sam Bog, Bog tvojega oca. Ne boj se otići u Egipat jer ću te ondje napraviti velikim narodom.
4 Ja ću ići s tobom u Egipat, i ja ću te zaista opet dovesti natrag; a Josip će ti svojom rukom zaklopiti oči.”
5 Onda se Jakov dignuo iz Beer-Šebe. Izraelovi sinovi su posadili svojega oca Jakova, svoju djecu i svoje žene na kola koja je poslao faraon da ga dovezu.
6 Uzeli su sobom i svoja stada i svoje imanje koje su bili stekli u zemlji Kanaan. Tako su došli Jakov i sve njegovo potomstvo u Egipat.
7 Svoje sinove i unuke, svoje kćeri i kćeri svojih sinova i sve svoje potomstvo doveo je sobom u Egipat.
8 A ovo su imena Izraelovih sinova koji su došli u Egipat, Jakov i njegovi sinovi: Jakovljev prvorođenac bio je Ruben.
9 Rubenovi sinovi bili su: Henok, Palu, Hezron i Karmi.
10 Šimunovi sinovi bili su: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Zohar i Šaul, sin jedne Kanaanke.
11 Levijevi sinovi bili su: Geršon, Kohat i Merari.
12 Judini sinovi bili su: Er, Onan, Šelah, Perez i Zerah; (ali Er i Onan su umrli u zemlji Kanaan). Peresovi sinovi bili su: Hezron i Hamul.
13 Isakarovi sinovi bili su: Tola, Puah, Jašub i Šimron.
14 Zebulunovi sinovi bili su: Sered, Elon i Jahleel.
15 To su Leini sinovi koje je ona bila rodila Jakovu u Mezopotamiji, uz njegovu kćer Dinu. Svih osoba, njegovih sinova i kćeri, bilo je trideset i tri.
16 Gadovi sinovi bili su: Zifion, Hagi, Šuni, Ezbon, Eri, Arodi i Areli.
17 Ašerovi sinovi bili su: Jimna, Išuah, Isui i Beriah i sestra njihova Serah. Beriahovi sinovi bili su: Heber i Malkiel.
18 To su bili Zilpini sinovi koju je Laban dao svojoj kćeri Lei; ona ih je rodila Jakovu: svega šesnaest osoba.
19 Sinovi Rahele, žene Jakovljeve bili su: Josip i Benjamin.
20 Josipu su se rodili u zemlji Egipat Manaseh i Efraim koje mu je rodila Asenata, kći Poti-Fere, svećenika u Onu.
21 Benjaminovi sinovi bili su: Belah, Beker, Ašbel, Gera, Naaman, Ehi, Roš, Mupim, Hupim i Ard.
22 To su bili Rahelini sinovi koje je ona rodila Jakovu: svega četrnaest osoba.
23 Danov sin bio je Hušim.
24 Naftalijevi sinovi bili su: Jahzeel, Guni, Jezer i Šilem.
25 To su Bilhini sinovi, koju je Laban dao svojoj kćeri Raheli: ona ih je rodila Jakovu, svega sedam osoba.
26 Svih osoba koji su s Jakovom išli u Egipat, koji su izašli iz njegova tijela, bez žena Jakovljevih sinova, bilo je u svemu šezdeset i šest.
27 Josipovi sinovi koji su mu se rodili u Egiptu bili su dvojica. Svih osoba iz kuće Jakovljeve koji su došli u Egipat bilo je sedamdeset.
28 Tada je poslao Judu pred sobom k Josipu da bi dao upute prije njegova dolaska u Gošen. I oni su bili došli u zemlju Gošen.
29 A Josip je dao upregnuti svoja kola i izašao u susret svojem ocu Izraelu u Gošen; i on se pojavio pred njim, pao mu oko vrata i plakao je dugo na njegovom vratu.
30 A Izrael je rekao Josipu: “Sada neka umrijem, kad sam vidio tvoje lice, i znam da si još živ.”
31 Nato je Josip rekao svojoj braći i ukućanima svojega oca: “Idem gore da javim faraonu i reći mu: ‘Moja braća i ukućani mojega oca koji su živjeli u zemlji Kanaan došli su k meni.
32 Ti su ljudi pastiri ovaca, jer se oni bave stočarstvom, i doveli su sobom svoje ovce i svoja goveda, i sve svoje imanje.’
33 Tako kad vas faraon pozove i zapita: ‘Kakvo je vaše zanimanje?’
34 vi odgovorite: ‘Stočari su bili tvoje sluge od mladosti sve do sada, mi kao i naši oci,’ da biste smjeli ostati u zemlji gošenskoj, jer su svi pastiri ovaca Egipćanima odurni.”

ĐM) Postanak Poglavlje 47
1 Tada je Josip otišao i javio faraonu, rekavši: “Moj otac i moja braća sa svojim ovcama, i svojim govedima, i svim svojim imanjem došli su iz zemlje Kanaan i eno ih u zemlji Gošen.”
2 Petoricu od svoje braće bio je uzeo sobom, pa ih predstavio faraonu.
3 A kad je faraon zapitao njegovu braću: “Kakvo je vaše zanimanje?” Odgovorili su faraonu: “Pastiri su tvoje sluge, mi kao i naši oci.”
4 Još su rekli faraonu: “Došli smo da se ovdje u zemlji jedno vrijeme zadržimo, tvoje sluge više ne nalaze paše za svoja stada, jer glad teško pritišče zemlju Kanaan. Stoga dopusti da tvoje sluge smiju ostati u zemlji Gošen.”
5 Onda je progovorio faraon Josipu, rekavši: “Tvoj otac i tvoja braća su došli k tebi.
6 Zemlja Egipat je pred tobom, pa naseli svojega oca i svoju braću u najboljem dijelu zemlje, i neka borave u zemlji Gošen. A ako nađeš među njima sposobnih ljudi, postavi ih za nadglednike nad mojom vlastitom marvom.”
7 Onda je Josip doveo svojega oca Jakova pred faraona; i Jakov je blagoslovio faraona.
8 Faraon je zapitao Jakova: “Koliko ti je godina?”
9 Jakov je odgovorio faraonu: “Godina mojega putovanja ima stotina i trideset godina; malo ih je na broju, a i zle su bile godine mojega života, i nisu dostigle godina života mojih otaca koje su oni proveli na svojem putovanju.”
10 Tako je Jakov opet blagoslovio faraona i otišao ispred faraona.
11 A Josip je smjestio svojega oca i svoju braću i dao im je posjed u zemlji Egipat u najboljem dijelu zemlje, naime, u kraju Ramsesovu, kako je zapovjedio faraon.
12 Onda je Josip opskrbio hranom svojega oca, i svoju braću i sve domaćinstvo svojega oca po broju njihovih obitelji.
13 A nigdje na zemlji nije više bilo kruha, jer je glad bila jako velika, tako da je egipatska zemlja, i sva zemlja Kanaan, bila glađu iscrpljena.
14 Josip je pomalo pokupio sve novce koji su se našli u zemlji Egipat i u zemlji Kanaan u svoju ruku za žito što se moralo kupovati, a Josip je izručio te novce faraonovoj kući.
15 A kad je nestalo novaca u zemlji Egipat i u zemlji Kanaan, počeli su svi Egipćani dolaziti k Josipu, rekavši: “Daj nam kruha, zašto da pomremo pred tvojim očima? Jer nema više novaca.”
16 Onda je Josip rekao: “Dajte ovdje svoju marvu, i ja ću vam za vašu marvu dati kruha kad više nemate novaca.”
17 Tako su dovodili svoju marvu k Josipu, i Josip im davao kruha za konje, za ovce, za goveda i za magarce. Tako ih je opskrbljivao u onoj godini kruhom u zamjenu za svu njihovu marvu.
18 Kad je prošla ta godina, dolaziii su u drugoj godini k njemu i rekli mu: “Ne možemo ti, gospodaru, skrivati. Novaca je nestalo, a tako i marva, gospodaru, i ništa više nije preostalo, gospodaru, osim našega tijela i naših polja.
19 Zašto da pomremo pred tvojim očima, mi i naša polja? Kupi nas i naša polja za kruh, a mi ćemo zajedno sa svojim poljima služiti faraonu; daj nam sjemena da ostanemo na životu i ne pomremo i da polja ne budu opustošena.”
20 Tako je Josip pokupovao faraonu sva polja u zemlji Egipat, jer su svi Egipćani prodavali svoja polja kad ih je glad teško pritisnula, tako je zemlja postala faraonova.
21 A narod se preselio u gradove, od granice jednoga egipatskog kraja do granice drugoga kraja.
22 Samo nije kupio svećenička polja, jer su svećenici dobivali od faraona utvrđen dohodak i živjeli su od svojega utvrđenog dohotka što im ga je odredio faraon. Stoga svećenici nisu prodali svojih polja.
23 Tada je Josip rekao narodu: “Zaista kupio sam vas zajedno s vašim poljima za faraona. Evo vam sjemena da možete posijati polja.
24 Ali od prihoda morate jednu petinu dati faraonu, ostale će četiri petine biti vama kao sjeme za polja i za hranu vama i onima u vašem domaćinstvu, kao i za prehranu vaše djece.”
25 Tako su oni rekli: “Ti si nam spasio život, pa neka nađemo milost u tvojim očima, gospodaru, i rado ćemo biti sluge faraonove.”
26 A Josip je iz toga napravio zakonsku obvezu što do današnjega dana vrijedi na posjedu u zemlji Egipat, da se daje petina faraonu; samo posjed svećenički ne pripada faraonu.
27 Tako se Izrael naselio u zemlji Egipat, u pokrajini Gošen; ondje su stekli imanja i veoma se umnožili.
28 Jakov je živio u zemlji Egipat još sedamnaest godina. Tako je bilo dana života Jakovljeva stotinu i četrdeset i sedam godina.
29 A kad se približilo vrijeme Izraelu umrijeti, dozvao je svojega sina Josipa i rekao mu: “Ako sam našao milost u tvojim očima, molim te, stavi svoju ruku pod moje stegno, da mi budeš dobar i vjeran. Molim te nemoj me pokopati u Egiptu,
30 nego daj da legnem kod svojih otaca; odnesi me iz Egipta i pokopaj me u njihovu grobu.” On mu je rekao: “Napravit ću kako si rekao.”
31 On mu je rekao: “Zakuni mi se.” I on mu se zakleo. Tako se Izrael prignuo na uzglavlju postelje.

ĐM) Postanak Poglavlje 48
1 Dogodilo se nakon nekog vremena da su javili Josipu: “Doista otac ti je bolestan.” Onda je on uzeo sobom svoja oba sina Manaseha i Efraima.
2 Javili su Jakovu: “Tvoj sin Josip dolazi k tebi”, Izrael je skupio svoju snagu i sjeo na postelji.
3 Tada je Jakov rekao Josipu: “Bog Svemoćni, objavio mi se u Luzu u zemlji Kanaan, i blagoslovio me,
4 i rekao mi: ‘Napravit ću te plodnim i umnožit ću te i napravit ću te mnoštvom naroda i dat ću ovu zemlju tvojem potomstvu nakon tebe u vječni posjed.’
5 A sada tvoja oba sina koja su ti se rodila u zemlji Egipat, i prije nego sam došao k tebi u Egipat, neka budu moji: Efraim i Manaseh neka budu moji kao Ruben i Šimun.
6 A djeca koja su ti se rodila poslije njih neka budu tvoja, a po imenu svoje braće neka se zovu u svojem baštinstvu.
7 A ja, kad sam došao iz Mezopotamije, umrla je Rahela pokraj mene u zemlji Kanaan na putu kad je još ostalo samo malo puta do Efrate, i ja sam ju ondje pokopao na putu u Efratu, (a to je Betlehem).”
8 Kad je Izrael vidio Josipove sinove, zapitao je: “Tko su ovi?”
9 Josip je rekao svojem ocu: “To su moji sinovi koje mi je Bog ovdje darovao.” On je rekao: “Molim, privedi ih k meni da ih blagoslovim.”
10 Oči Izraela bile su oslabile zbog starosti tako da nije više mogao dobro vidjeti. Tada ih je Josip priveo bliže, on ih je poljubio i zagrlio.
11 Izrael je rekao Josipu: “Nisam mislio da ću te opet vidjeti, a eto, Bog mi je dao vidjeti još i tvoje potomke.”
12 A Josip ih je odmaknuo od njegovih koljena i prignuo se pred njim sve do zemlje.
13 Nato je Josip uzeo obojicu, Efraima svojom desnicom, tako da je stajao Izraelu slijeva, i Manaseha svojom ljevicom, tako da je stajao Izraelu zdesna, i poveo ih k njemu.
14 Izrael je pružio svoju desnicu i stavio je na glavu Efraimovu, iako je bio mlađi, a svoju ljevicu na glavu Manasehovu, držeći ruke unakrst, iako je Manaseh bio prvorođenac.
15 I on je blagoslovio Josipa, rekavši: “Bog pred čijim su licem hodili moji oci Abraham i Izak, Bog koji me hranio svega mojega života do današnjega dana,
16 Anđeo koji me izbavljao iz svake nevolje, blagoslovi ove dječake; na njima neka bude moje ime i ime mojih otaca Abrahama i Izaka; i u mnoštva neka se namnože po zemlji.”
17 Kad je Josip vidio da je njegov otac stavio svoju desnicu na glavu Efraimovu, bilo mu je krivo, pa je prihvatio ruku svojega oca da ju premjesti s glave Efraimove na glavu Manasehovu.
18 Pritom je Josip rekao svojem ocu: “Ne tako, oče moj, ovaj je prvorođenac, pa stavi svoju desnicu na njegovu glavu.”
19 A njegov otac je to odbio i rekao: “Znam ja, moj sine, znam. I on će postati narod, i on će biti velik, ali njegov mlađi brat bit će veći od njega, i njegovi će potomci postati mnoštvo naroda.”
20 Tako ih je toga dana blagoslovio, rekavši: “S vama će Izrael blagoslivljati ovako: ‘Bog neka te napravi kao Efraima i Manaseha.’” Tako je on stavio Efraima pred Manaseha.
21 Onda je Izrael rekao Josipu: “Evo, ja ću umrijeti, ali Bog će biti s vama i odvest će vas natrag u zemlju vaših otaca.
22 Povrh toga tebi dajem jedan dio zemlje, više nego tvojoj braći što sam ga oduzeo Amorejcima svojim mačem i svojim lûkom.”

ĐM) Postanak Poglavlje 49
1 Zatim je Jakov dozvao svoje sinove i rekao im: “Skupite se da vam javim što će vas snaći u kasnije dane.
2 Skupite se i poslušajte, Jakovljevi sinovi, poslušajte Izraela svojega oca.
3 Rubene, ti si moj prvorođenac, moja jakost i prvina moje muške snage, odličan u dostojanstvu, odličan u snazi.
4 Nesiguran kao voda, nećeš imati prvenstva, jer si otišao u postelju svojega oca, onda ju obeščastio: u moju postelju je legnuo.
5 Šimun i Levi braća su, mačevi su im oružje nasilja.
6 U njihov savjet neka ne ulazi moja duša, s njihovim zborom neka se ne druži moje srce, jer su u svojoj srdžbi ubili čovjeka i u svojoj ljutnji ohromili vola.
7 Prokleta da im je njihova srdžba što je tako žestoka i njihova ljutina što je tako okrutna, pa ću ih razdijeliti u Jakovu i raspršiti ih u Izraelu.
8 Juda, hvalit će tebe tvoja braća; tvoja ruka bit će za vratom tvojim neprijateljima, i klanjat će se pred tobom sinovi tvojega oca.
9 Juda je mladi lavić; moj sine, od plijena si se uzdigao; a onda se spustio i legnuo kao lav, kao lavica, tko ga smije dražiti?
10 Žezlo se neće udaljiti od Jude, ni vladarski štap od njegovih nogu, dok ne dođe Mir; i Njemu će se pokoravati narodi.
11 Koji veže svoje magare za čokot, za plemenitu lozu mlado svoje magarice; pere u vinu svoju haljinu i u krvi grožđa svoj ogrtač.
12 Ima iskre u očima od vina i zubi su mu bjeliji od mlijeka.
13 Zebulun će prebivati uz morsku obalu; postat će luka brodova, a njegova granica dosezat će do Sidona.
14 Isakar je žilav magarac koji leži između dviju granica;
15 vidio ugodan odmor i lijepa zemlja; pognuo je svoja leđa da nosi tovare, i postao grupa robova.
16 Dan će suditi svojem narodu kao jedno od Izraelovih plemena.
17 Dan je kao zmija na putu, kao guja na stazi koja ugriza konja za petu, tako da će konjanik pasti nauznak.
18 Na tebe sam čekao da me izbaviš, o Gospodine.
19 Gad, razbojnici će ga gaziti, ali će ih on na kraju potisnuti.
20 Ašer, imat će hrane izobilja, imat će poslastice kraljevske.
21 Naftali je puštena košuta; on govori lijepe riječi.
22 Josip je plodno stablo, plodno stablo na vrelu; preko zidova penju se njegove grane.
23 Strijelci su ga teško pritisnuli, odapinju strijele na njega i mrziju ga.
24 Ali njegov lûk ostaje čvrst, njegove su mišice na rukama ojačane rukom Svesilnoga Boga Jakovljeva, (odande je Pastir, Hridina Izraelova),
25 Bogom tvojega oca, koji će ti pružiti pomoć, od Svemoćnoga koji će te blagosloviti punim blagoslovom odozgor s neba, punim blagoslovom odozdol iz dubine, punim blagoslovom iz prsiju i iz utrobe.
26 Blagoslovi tvojega oca nadvisili su blagoslove mojih predaka, sve do vječnih brežuljaka. Oni neka budu na glavi Josipovoj, na tjemenu izabranoga od njegove braće.
27 Benjamin je vuk grabežljivi, neka jede grabež ujutro, i dijeli plijen predvečer.”
28 Svi ovi jesu dvanaest Izraelovih plemena; i to je bilo što im je njihov otac izgovorio kad ih je blagoslivljao. Svakomu od njih dao je prigodan blagoslov.
29 Nakon toga im je zapovjedio, rekavši: “Naskoro ću se pridružiti svojim precima, pokopajte me kraj mojih otaca u špilji na polju Hitijca Efrona,
30 u špilji što je na polju Makpeli, ispred Mamre u zemlji Kanaan, na polju koje je kupio Abraham od Hitijca Efrona za mjesto sahranjivanja.
31 Ondje su pokopali Abrahama i njegovu ženu Saru, ondje su sahranili Izaka i njegovu ženu Rebeku i ondje sam ja pokopao Leu.
32 Polje i špilja na njemu bila je otkupljena od Hitijca.”
33 Kad je Jakov dovršio zapovijed svojim sinovima, povukao je svoje noge natrag na postelju i preminuo i bio pridružen svojim precima.

ĐM) Postanak Poglavlje 50
1 Onda je Josip pao na lice svojega oca, plakao nagnut nad njim i ljubio ga.
2 I Josip je zapovjedio svojim liječnicima da balzamiraju njegova oca. I tako su liječnici balzamirali Izraela.
3 Prošlo je četrdeset dana jer je toliko vremena trebalo za balzamiranje. Oplakivali su ga Egipćani sedamdeset dana.
4 Kad su prošli dani žalosti za njim, Josip je progovorio faraonovim dvorjanicima, rekavši: “Ako sam našao milost kod vas, govorite, molim, za mene faraonu ovako:
5 Otac je moj tražio da mu se zakunem, rekavši: ‘Evo, umirem i u grobu mojem što sam ga iskopao sebi u zemlji Kanaan, ondje me pokopaj.’ Zato bih sad pošao da pokopam svojega oca; onda ću se opet vratiti.’”
6 Faraon je rekao: “Idi i pokopaj svojega oca, kako te je zakleo.”
7 Tako je otišao Josip pokopati svojega oca, a s njim su pošle sve faraonove sluge, dvorske starješine i svi dostojanstvenici egipatske zemlje;
8 kao i sva Josipova družina, njegova braća i kućna družina kuće njegova oca. Samo svoje žene i svoju djecu, svoje ovce i svoja goveda ostavili su u zemlji Gošen.
9 A pošla su s njim i kola i konjanici, i bila je to jako velika povorka.
10 Tada su došli do gumna Atad, s onu stranu Jordana, i ondje su održali veliko i veoma svečano jadikovanje. On je priredio svojem ocu žalost od sedam dana.
11 Kad su žitelji one zemlje, Kanaanci, vidjeli kod gumna Atad žalosnu svečanost, rekli su: “Tu se drži velika žalobna svečanost Egipćana.” Zato se nazvalo ono mjesto Abel-Mizraim; nalazi se s onu stranu Jordana.
12 A njegovi sinovi su mu napravili onako kako im je zapovjedio.
13 Njegovi sinovi su ga odnijeli u zemlju Kanaan i pokopali su ga u špilji na polju Makpeli, na polju koje je Abraham otkupio za grob od Hitijca Efrona, ispred Mamre.
14 Nakon što je Josip pokopao svojega oca, vratio se natrag u Egipat, on i njegova braća, i svi koji su bili s njim i pošli na pokop njegova oca.
15 Kad su Josipova braća vidjela da im je otac umro, rekli su: “Što ako se Josip naljuti na nas, pa nam uzvrati za sve zlo što smo mi njemu napravili?”
16 Tako su poručili Josipu, rekavši: “Tvoj otac pred svoju smrt odredio je rekavši:
17 Ovako recite Josipu: ‘Molim, oprosti svojoj braći njihov zločin i njihov grijeh koji su ti napravili. A sad oprosti nam, molimo, zločin naš, oprosti prijestupe slugu tvojega Boga oca.’” Kad su mu to izgovorili, Josip je zaplakao.
18 Onda su sama njegova braća došla, pali su pred njega i rekli: “Evo nas, mi smo tvoje sluge.”
19 A Josip im rekao: “Ne bojte se, jesam li ja namjesto Boga?
20 A vi, iako ste mislili zlo protiv mene, ali Bog je to okrenuo na dobro da izvrši ono što se danas događa, da spasi mnogobrojan narod.
21 Ne bojte se sada, jer ja ću se brinuti za vas, za vaše žene i za vašu djecu.” Tako ih je tješio i ljubazno im govorio.
22 Josip je prebivao u Egiptu, on i domaćinstvo njegova oca. Josip je živio stotinu i deset godina.
23 Josip je vidio Efraimovu djecu do trećega koljena. I sinovi Makira, sina Manasehova, rodili su se još za Josipova života.
24 Josip je rekao svojoj braći: “Ja ću uskoro umrijeti, ali će vas Bog sigurno posjetiti i odvesti iz ove zemlje u zemlju koju je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu.”
25 Onda je Josip zakleo Izraelove sinove, rekavši: “Bog će vas zaista posjetiti, onda uzmite sobom moje kosti odavde.”
26 Tako je Josip umro, a bilo mu je stotinu i deset godina. Balzamirali su ga i položili u lijes u Egiptu.